BMP-2 (tenk)

BMP-2
BMP-2
Svojstva
Posada	3+7
Dužina	6.72 m
Širina	3.15 m
Visina	2.45 m
Težina	14.3 tone
Oklop i naoružanje
Oklop	33 mm max.
Osnovno naoružanje	30 mm top 2A42
Sekundarno naoružanje	mitraljez 7.62 mm PKT
Pokretljivost
Pogon	dizel motor UTD-20/3 ; 300 KS
Suspenzija	torzijske poluge
Brzina na cesti	65 km/h
Snaga/težina	21 KS/t
Domet	600 km

BMP-2 je naziv za sovjetsko borbeno vozilo pješadije, BMP-2 je nastao kao pokušaj da se na bazi iste koncepcije napravi borbeno vozilo pješaštva koje će imati bolje karakteristike od prethodnika, BMP-1.

Historija

Od 1972. godine pokrenut je razvoj unaprijeđene verzije BMP-1. BMP-1 se pokazao osjetljivim na kalibar .50 mitraljeza sa strane i straga. To se pokazalo u Jomkipurskom ratu. Izraelske snage su zarobile ili uništile 40 do 60 Egipatskih BMP-1 i 50 do 60 sirijskih BMP-1. Veliki broj sirijskih tenkova imao je mehaničkih problema. Top od 73 mm dokazao se neprecizan na udaljenostima većim od 500 metara. Ipak BMP-1 je pokazao da ima vrlo dobru pokretljivost zahvaljujući malom pritisku na tlo.

Za daljnji razvoj su bila napravljena četiri prototipa:

Projekt 675 od Kurganmašzavoda – BMP-1 trup, naoružan s 2A42 30 mm automatskim topom (na kraju postao BMP-2)
Projekt 681 od Kurganmašzavod – BMP-1 trup, naoružan 73 mm topom
Projekt 768 iz Čeljabinska – naoružan 73 mm topom
Projekt 769 iz Čeljabinska – naoružan s 2A42 30 mm automatskim topom

Komandir je na svim prototipovima smješten unutar kupole, a kupola je redizajnirana da primi dva čovjeka. Time je dobijen dodatni prostor za posadu.

Odabran je top od 30 mm iz sljedećih razloga:

Top od 73 mm nije služio svrsi nakon razvijanja sendvič (Chobham) oklopa na zapadnim tenkovima. Top od 73 mm taj oklop nije mogao probiti. Veći top bi bio nepraktičan i smanjila bi se pokretljivost BMP-a. Odabran je automatski top promjera 30 mm 2A42. Ovaj top može gađati niskoleteće helikoptere i sporije avione, a ima i veći broj ispaljenih granata u minuti. Za uništavanje oklopnih vozila i tenkova postavljen je lanser raketa kao i kod BMP-1.

Naoružanje

BMP-2 kao glavno oružje koristi 30 mm 2A46 top koji se upotrebljava protiv za borbu protiv lahko oklopnih ciljeva, niskoletećih aviona i helikoptera, neprijateljskih utvrđenih ciljeva itd. Top je ugrađen u dvočlanu kupolu u kojoj sjede komandir (desno) i topnik (lijevo). Najveća elevacija topa je 74 stepena. Kupola je veća od one na BMP-1 i pokretana je elektromotorom. Upravo su veličina topa i kupole najveće promjene u odnosu na BMP-1. Top može imati više vrsta paljbe od pojedinačne paljbe i od automatske paljbe od 200 do 300 granata u minuti ili brža varijanta od 500 granata u minuti. Koriste se visokoeksplozivna-označavajuća (HE-T) i pancirnoprobojna-označavajuća (AP-T). Obje granate imaju početnu brzinu od 970 m/s. AP-T granata može probit homogeni čelični oklop debljine 55 mm na udaljenosti od 500 metara. Učinkovit domet topa protiv zemaljskih ciljeva je 1000 metara, a protiv zračnih nešto veći od 1200 metara. Borbeni komplet sadrži 500 granata. Top je u potpunosti stabiliziran što znači da se može otvarati paljba iza pokreta. Zbog lošeg sistema upravljanja paljbom (SUP) paljba iz pokreta je neprecizna. Na krov kupole postavljen je lanser za protivoklopne automatske vođene rakete 9M113 Konkurs (NATO: AT-5 Spandrel). Lanser se može okretati za 360 stepeni, a po elevaciji od -5 do +15 stepeni. Maksimalan domet rakete Konkurs je 4000 metara, a probojnost 800 mm čeličnog oklopa. Najveći nedostatak lansera je da se mora puniti izvan vozila.^[1]

Uz tri člana posade BMP-2 prevozi i sedam članova desanta. Šest vojnika sijedi u stražnjem dijelu vozila dok jedan sjedi između vozača i kupole. Na svakom boku nalaze se tri puškarnice s nišanskim periskopom zakošeni prema prednjem dijelu vozila. Na dvostrukim vratima na stražnjem dijelu vozila nalazi se još jedna puškarnica. Vatrena moć može se pojačati ugradnjom PVO raketnim sistemima SA-14 ili SA16.

Oklop

Tijelo i kupola BMP-2 napravljeni su od zavarenih čeličnih ploča maksimalne debljine 33 milimetara. (debljina je između 15 i 20 mm). Ovaj oklop ne štiti od protivoklopnog oružja. Oklop štiti posadu od municije lakših mitraljeza i krhotina granata, dok udar protivoklopne rakete unište BMP-2 i cijelu njegovu posadu. Najveći nedostatak oklopne zaštite pokazao se u Afganistanu kada su sovjetski BMP-2 bili izloženi raketama RPG-7 i ostalim protivoklopnim oružjima koja su ih s lahkoćom uništavala.

Pokretljivost

Motor je kao i kod BMP-1 smješten u prednjem desnom dijelu i isti je kao i kod BMP-1. To je četverotaktni šestocilindrični dizel motor s turbo punjačem UTD-20. Razvija 300 KS pri 2600 okretaja u minuti. Najveća cestovna brzina je 65 km/h, a po terenu 45 km/h. S 462 litre goriva prijeđe do 600 km ravne ceste ili 500 km kada vozi po težem terenu. Može savladati vodenu zapreku uz kratku pripremu (podizanje valobrana na prednjoj oklopnoj ploči) i plovi brzinom od 7 km/h.^[2]

Verzije

Bivša Čehoslovačka

BVP-2 (bojové vozidlo pěchoty) – čehoslovački prizvedene verzije BMP-2
BVP-2V ili VR 1p (vozidlo velitele roty) – komandno vozilo s radiovezom
VPV (Vyprošťovací Pásové vozidlo) – vozilo napravljeno na osnovu podvozja BVP-2 koji je razvijen 1984. godine. Opremljeno je s dizalicom koja ima kapacitet 5 tona, vitlom, itd. Kupola je uklonjena. Vozilo je naoružano s montiranom 7.62 mm PKT mitraljezom. Mali broj ovih vozila se zasniva i na podvozju BVP-1.

Bivši SSSR

BMP-2 1980. – prvobitno vozilo
BMP-2 1984. – unaprijeđena verzija
BMP-2 1986. – kasniji model sa novim BPK-2-42 umjesto BPK-1-42
BMP-2D – verzija s dodatnim oklopom bez amfibijski svojstva. U službu je ušao 1982. i sudjelovao je u sovjetskom ratu u Afganistanu. Tokom sukoba zapadni posmatrači prvi put vide novo vozilo i nazivaju ga BMP-2E.
BMP-2K – komandna verzija s antenom montiranom na trup straga, jedna iza kupole, i jedna na stražnjoj desnoj strani. Također je montirana jedna IFF antena na stražnjoj lijevoj strani. Radio oprema se sastoji od R-123M i R130m, ili moderniji R-173, R-126 i R-10. Posada se sastoji od šest vojnika.
BMP-2M – Modernizirana verzija BMP-2. Ima ugrađen minobacač AG-30, 4 lansera za ATMG „Kornet“, i novi dan/noć periskop.

Ruske oružane snage su na svojoj verziji naručile i novi motor UTD-23 s 360 ks, dodatni pasivni oklop i klima uređaj.

BMO-1 (boyevaya mashina ognemyotchikov) – Transportno vozilo opremlijeno s 30x93 mm RPO „Shmel“ lanserom raketa. Ušao je u upotrebu 2001. godine.

Poljska

BMW-2 – poljska oznaka za BMP-2 i BMP-2D

India

BMP-II „Sartha“ – Indijka verzija BMP-2.
Oklopna ambulanta – verzija namijenjena za pomoć ranjenicimana bojištu
Oklopno vozilo za popravak – verzija napravljen na tijelu BMP-2. Namjenjena je izvođenju popravaka, opremljeno je hidrauličnom dizalicom.
Inženjersko izviđačko vozilo – namijenjeno je izviđanju. Opremljeno je s vitlom kapaciteta 8 tona, GPS-om, laserskim tražilom itd.
Namica- opremljen je s raketnim sistemom „Raga“ s četiri lansirne cijevi. Domet mu je 4000 metara
Akash – PVO raketni sistem koji se zasniva na izmijenjenom „Sarath“ kućištu.
Rajendra – ovo je višenamijenski radarski sistem postavljen na BMP-2 podvozju.
Samovozni minobacač – Na podvozje BMP-2 stavljen 81 mm topom. Maksimalan domet mu je 5000 metara, a brzina pucanja 6-7 granata u minuti. Borbeni komplet iznosi 108 granata. Vozilo je također opremljeno s 7,62 mm lahkom strojnicom. Posad je smanjena na 2 člana, a može prevoziti 4 vojnika. Prvi prototip je napravljen 1997. godine.

Korisnici

Reference

^ Jane's Armour and Artillery 2005–2006.
^ Andrew W. Hull, David R. Markov, Steven J. Zaloga. Soviet/Russian Armor and Artillery Design Practices:1945 to Present.

Vanjski linkovi

[1] Jane's Armour and Artillery 2005–2006.

[2] Andrew W. Hull, David R. Markov, Steven J. Zaloga. Soviet/Russian Armor and Artillery Design Practices:1945 to Present.

[1]

[2]