Evaporacija

Aerosol mikroskopskih kapljica suspeddiranih u zraku iznad vrele posude posude za čaj; kada se nakon toga vodena para dovoljno ohladi, ona kondenzira. Vodenena para je ovdje nevidljivi plin, ali oblaci kondenziranih kapljica vode prelamaju i dispergiraju sunčane zrake i tako postaju vidljivi

.

Evaporacija je tip vaporizacije tečnosti, koji se javlja na njenoj slobodnoj površini, prelaskom u plinovito stanje, kada okolina nije zasićena isparavajućom tvari. Druga vrsta isparavanja je kipljenje, koji se odlikuje mjehurićima zasićenih parom tokom formiranja u tekućoj fazi. Para proizvedena u kotlu je još jedan primjer isparavanja koje se javlja direktno iz čvrste u zasićenu fazu pare. Isparavanje koje nastaje izravno iz čvrste faze ispod tačke topljenja, što se obično javlja kod leda na ili ispod nule ili kristala naftalina ili 1,4-paradihlorobenzena, naziva se sublimacijom.

U prosjeku, mali dio molekula u čaši vode ima dovoljno toplotne energije za napuštanje tekućine. Molekula vode iz zraka uđe u vodu u čaši, ali sve dok je relativna vlažnost kontaktnog zraka manja od 100% (zasićenje), u zraku će biti ostatak prenenenih molekula vode. Vode u čaši se hladi evaporacijom, sve dok se ne postigne ravnoteža u kojoj atmosfera snabdijevanja toplotom ne bude otklonjenja isparavajućom vodom. U zatvorenom okruženju, voda bi isparavala dok zrak ne bude zasićen.[1]

Pri dovoljnoj temperaturi, tekućina će se brzo pretvoriti u paru (vidi vrelište). Kada se molekule sudaraju, prenose energiju jedne drugima u različitim stepenima, na osnovu toga koliko su se sudarale. Ponekad je taj prenos je tako jednostrano za molekule koje su blizu površine, što završava s dovoljno energije da tečnost ispari.

Brzina evaporacije je bitan dio vodnog ciklusa. Sunce (solarna energija) omogućava isparavanje vode iz okeana, jezera, vlage u tlu, i drugih izvora vode. U hidrologiji, isparavanje i transpiracija, koja uključuje isparavanja kod biljaka (preko stoma), su skupno nazivane evapotranspiracija.

Evaporacija je također jedan od značajnih obikla termoregulacije kod sisara, uključujući i čovjeka.

Evaporacija vode se javlja kada je površina tekućina izložena spoljašnosti, omogućavajući molekulama da se odvoje u obliku pare; ova para onda može pretvoriti u oblake. Praćenje evaporacije iz njenih izvora na površini Zemlje, kroz atmosferu (kao pare ili oblaka), može se zaključiti da se njena sudbina završava formiranjem padavina, čime se zatvara vodni ciklus utjelovljuje koncept kruženja vode u atmosferi.

Kondenzacija je obrnut proces (prelazak iz gasovite u tečnu fazu). Fazni prijelaz se dešava na karakterističnoj temperaturi pri određenom pritisku.

Reference

  1. ^ Atkins P. W. (1990): Physical Chemistry, Fourth Ed.

Također pogledajte