Giro d'Italia 1975.
Giro d'Italia 1975. | ||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
![]() Ruta Giro d'Italije 1975. | ||||||||||||||||||||||||
Detalji utrke | ||||||||||||||||||||||||
Datum | 17. maj – 7. juni | |||||||||||||||||||||||
Etape | 21 | |||||||||||||||||||||||
Dužina | 3963 km | |||||||||||||||||||||||
Rezultati | ||||||||||||||||||||||||
| ||||||||||||||||||||||||
Giro d'Italia 1975. bilo je 58. izdanje Gira, jedne od tri najveće biciklističke utrke na svijetu. Krenula je 17. maja iz Milana nizom podijeljenih etapa, a završena 7. juna usponom na planinski prijevoj Stelvio, još jednom podijeljenom etapom, koja se sastojala od pojedinačnog hronometra i etape s masovnim startom. Ukupni pobjednik bio je domaći predstavnik Fausto Bertoglio iz tima Jolly Ceramica. Drugo i treće mjesto osvojili su Španac Francisco Galdós i još jedan Italijan, Felice Gimondi.[1][2][3]
U ostalim kategorijama Belgijanac Roger De Vlaeminck iz tima Brooklyn pobijedio je u poretku sprintera, a Galdós i njegov zemljak Andrés Oliva iz tima Kas slavili su u poretku penjača. Najbolja ekipa bio je Brooklyn. De Vlaeminck je pobijedio u sedam etapa.
Timovi
Devet timova dobilo je pozivnicu za učešće, a svaki je poslao po deset vozača.[4] Od 90 vozača utrku je kompletiralo njih 70.[4]
Učestvovali su sljedeći timovi:
|
|
Etape
Ruta utrke predstavljena je 10. aprila 1975.[5][6][7]
Etapa | Datum | Start – cilj | Dužina | Tip | Pobjednik | ||
---|---|---|---|---|---|---|---|
1. | 17. maj | Milano – Fiorano Modenese | 177 km | ![]() |
Ravna | ![]() | |
2. | 18. maj | Modena – Ancona | 249 km | ![]() |
Ravna | ![]() | |
3. | 19. maj | Ancona – Prati di Tivo | 175 km | ![]() |
Brdska | ![]() | |
4. | 20. maj | Teramo – Campobasso | 258 km | ![]() |
Brdska | ![]() | |
5. | 21. maj | Campobasso – Bari | 224 km | ![]() |
Ravna | ![]() | |
6. | 22. maj | Bari – Castrovillari | 213 km | ![]() |
Ravna | ![]() | |
7a. | 23. maj | Castrovillari – Padula | 123 km | ![]() |
Brdska | ![]() | |
7b. | Padula – Potenza | 80 km | ![]() |
Brdska | ![]() | ||
8. | 24. maj | Potenza – Sorrento | 220 km | ![]() |
Brdska | ![]() | |
9. | 25. maj | Sorrento – Frosinone | 222 km | ![]() |
Ravna | ![]() | |
10. | 26. maj | Frosinone – Tivoli | 176 km | ![]() |
Ravna | ![]() | |
11. | 27. maj | Rim – Orvieto | 158 km | ![]() |
Ravna | ![]() | |
12. | 28. maj | Chianciano Terme – Forte dei Marmi | 232 km | ![]() |
Ravna | ![]() | |
13. | 29. maj | Forte dei Marmi – Forte dei Marmi | 38 km | ![]() |
Pojedinačni hronometar | ![]() | |
30. maj | Slobodan dan | ||||||
14. | 31. maj | Il Ciocco – Il Ciocco | 13 km | ![]() |
Pojedinačni hronometar | ![]() | |
15. | 1. juni | Il Ciocco – Arenzano | 203 km | ![]() |
Brdska | ![]() | |
16. | 2. juni | Arenzano – Orta San Giulio | 193 km | ![]() |
Ravna | ![]() | |
17a. | 3. juni | Omegna – Pontoglio | 167 km | ![]() |
Ravna | ![]() | |
17b. | Pontoglio – Monte Maddalena | 46 km | ![]() |
Brdska | ![]() | ||
18. | 4. juni | Brescia – Baselga di Piné | 223 km | ![]() |
Brdska | ![]() | |
19. | 5. juni | Baselga di Piné – Pordenone | 175 km | ![]() |
Ravna | ![]() | |
20. | 6. juni | Pordenone – Alleghe | 197 km | ![]() |
Brdska | ![]() | |
21. | 7. juni | Alleghe – Stelvio | 186 km | ![]() |
Brdska | ![]() | |
Ukupno | 3963 km |
Razvoj poredaka
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/0/01/Passo_dello_stelvio.jpg/220px-Passo_dello_stelvio.jpg)
Tri su glavna poretka bila na Giro d'Italiji 1975, uz ekipni. Najvažniji je generalni, koji se računa tako što se završna vremena svih biciklista sabiraju nakon svake etape.[8] Biciklist s najkraćim ukupnim vremenom vodeći je u utrci i oblači ružičastu majicu; pobjednik u ovom poretku smatra se pobjednikom cijelog Gira.[8]
Sljedeći je poredak sprintera, u kojem se vodeći nagrađuje zelenom majicom. U ovom poretku biciklisti dobijaju bodove za završavanje među najboljima u finišu etape ili ranijim etapnim sprintovima. Biciklist s najviše bodova nosi grimiznu majicu.[8]
Računao se i poredak penjača. Organizatori su kategorizirali određene uspone kao uspone prve, druge i treće kategorije. Bodove u ovom poretku osvajaju prvi biciklisti koji dođu do vrha tih uspona, s tim da se za uspon veće kategorije dobija i više bodova. Biciklistu s najviše bodova u ovom poretku dodjeljuje se zelena majica. Na tzv. Cimi Coppi, najvišoj tački na jednom izdanju Gira, dobija se više bodova nego na bilo kojem usponu prve kategorije.[8] Na ovom izdanju najviša tačka bio je prijevoj Stelvio, a prvi ga je prošao Galdós.
U ekipnom poretku nisu dodjeljivane posebne majice, a računao se sabiranjem bodova koje su osvojili svi vozači nekog tima tokom svake etape u sprintovima, na kategoriziranim usponima, u ciljnim sprintovima itd. Pobjednik je tim s najviše bodova.[8]
Vođeno je i nekoliko sporednih poredaka, uključujući onaj za regionalni šampionat, koji je bio zamjena za poredak "traguardi tricolore" iz ranijih godina.[9] Vodeći je nosio plavu majicu s raznobojnim vertikalnim prugama.[9]
Etapa | Pobjednik | Generalni poredak![]() |
Poredak sprintera![]() |
Poredak penjača![]() |
Timski poredak |
---|---|---|---|---|---|
1. | Knut Knudsen | Knut Knudsen | Knut Knudsen | nije dodijeljeno | nije dodijeljeno |
2. | Patrick Sercu | Rik Van Linden | Jolly Ceramica | ||
3. | Giovanni Battaglin | Giovanni Battaglin | Giovanni Battaglin | ||
4. | Roger De Vlaeminck | Francisco Galdós | Roger De Vlaeminck i Pierino Gavazzi | Andrés Oliva | Brooklyn |
5. | Rik Van Linden | Rik Van Linden | |||
6. | Roger De Vlaeminck | Roger De Vlaeminck | |||
7a. | Domingo Perurena | ||||
7b. | Roger De Vlaeminck | ||||
8. | Marcello Osler | ||||
9. | Enrico Paolini | ||||
10. | Roger De Vlaeminck | ||||
11. | Roger De Vlaeminck | ||||
12. | Patrick Sercu | ||||
13. | Giovanni Battaglin | Giovanni Battaglin | |||
14. | Fausto Bertoglio | Fausto Bertoglio | Fausto Bertoglio i Andrés Oliva | ||
15. | Franco Bitossi | Andrés Oliva | |||
16. | Fabrizio Fabbri | ||||
17a. | Patrick Sercu | ||||
17b. | Wladimiro Panizza | Fausto Bertoglio | |||
18. | Roger De Vlaeminck | Fausto Bertoglio i Andrés Oliva | |||
19. | Martín Emilio Rodríguez | ||||
20. | Roger De Vlaeminck | Andrés Oliva | |||
21. | Francisco Galdós | Francisco Galdós i Andrés Oliva | |||
Konačni | Fausto Bertoglio | Roger De Vlaeminck | Francisco Galdós i Andrés Oliva | Brooklyn |
Pobjednici
Legenda | |||
---|---|---|---|
![]() |
Ukupni pobjednik | ![]() |
Najbolji penjač |
![]() |
Najbolji sprinter |
Generalni poredak
Plasman | Vozač | Tim | Vrijeme |
---|---|---|---|
1. | ![]() ![]() |
Jolly Ceramica | 111 h 31' 24" |
2. | ![]() ![]() |
KAS | + 41" |
3. | ![]() |
Bianchi–Campagnolo | + 6' 18" |
4. | ![]() ![]() |
Brooklyn | + 7' 39" |
5. | ![]() |
Magniflex | + 8' 00" |
6. | ![]() |
Brooklyn | + 8' 13" |
7. | ![]() |
Scic | + 10' 32" |
8. | ![]() |
Furzi | + 13' 40" |
9. | ![]() |
KAS | + 14' 48" |
10. | ![]() |
Scic | + 14' 48" |
Sprinteri
Vozač | Tim | Bodovi | |
---|---|---|---|
1. | ![]() ![]() |
Brooklyn | 346 |
2. | ![]() ![]() |
Jolly Ceramica | 159 |
3. | ![]() |
Bianchi–Campagnolo | 154 |
4. | ![]() |
Brooklyn | 148 |
5. | ![]() |
Zonca | 123 |
Penjači
Vozač | Tim | Bodovi | |
---|---|---|---|
1. | ![]() ![]() |
KAS | 300 |
![]() ![]() |
KAS | ||
3. | ![]() ![]() |
Jolly Ceramica | 240 |
4. | ![]() |
Furzi | 150 |
5. | ![]() ![]() |
Brooklyn | 130 |
6. | ![]() |
Magniflex | 120 |
7. | ![]() |
Brooklyn | 110 |
![]() |
Bianchi–Campagnolo | ||
![]() |
Brooklyn | ||
10. | ![]() |
Jolly Ceramica | 80 |
Timski poredak
Tim | Bodovi | |
---|---|---|
1. | Brooklyn | 11.270 |
2. | Jolly Ceramica | 6.720 |
3. | KAS | 6.200 |
4. | Bianchi–Campagnolo | 5.895 |
5. | Scic | 3.485 |
Napomene
- ^ Španci Francisco Galdós i Andrés Oliva, obojica iz tima Kas, završili su utrku s istim brojem bodova u poretku penjača i podijelili su pobjedu u toj kategoriji.
Reference
- ^ "Bertoglio Se Adjudico El "Giro"" (PDF). El Mundo Deportivo (jezik: španski). 8. 6. 1975. str. 19. Arhivirano (PDF) s originala, 9. 3. 2015. Pristupljeno 27. 5. 2012.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
- ^ Maurizio Caravella (8. 6. 1975). "Bertoglio resiste, Il Giro è suo" (PDF). La Stampa (jezik: italijanski). str. 19. Pristupljeno 27. 5. 2012.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
- ^ Gino Sala (8. 6. 1975). "Emozionante duello tra una muraglia di neve di folla" (PDF). L'Unità (jezik: italijanski). str. 15. Arhivirano s originala (PDF), 9. 3. 2015. Pristupljeno 27. 5. 2012.
- ^ a b Bill i Carol McGann. "1975 Giro d'Italia". Bike Race Info. Dog Ear Publishing. Arhivirano s originala, 6. 3. 2014. Pristupljeno 6. 8. 2012.
- ^ Gino Sala (11. 4. 1975). "Questo il "Giro" 1975" (PDF). L'Unità (jezik: italijanski). PCI. str. 10. Arhivirano s originala (PDF), 29. 4. 2019. Pristupljeno 22. 6. 2018.
- ^ "Merckx ne sera pas au départ" (PDF). L'Impartial (jezik: francuski). 17. 5. 1975. str. 22. Arhivirano s originala (PDF), 22. 10. 2019 – preko RERO-a.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
- ^ "Merckx malade renonce au Giro" (PDF). Nouvelliste et Feuille d'Avis du Valais (jezik: francuski). 17. 5. 1975. str. 16. Arhivirano s originala (PDF), 22. 10. 2019 – preko RERO.
- ^ a b c d e Laura Weislo (13. 5. 2008). "Giro d'Italia classifications demystified". Cycling News. Future Publishing Limited. Arhivirano s originala, 8. 5. 2013. Pristupljeno 13. 7. 2013.
- ^ a b "1975 Giro d'Italia". La Gazzetta dello Sport. 2017. Arhivirano s originala, 1. 7. 2017. Pristupljeno 13. 6. 2017.
- ^ a b "Clasificaciones oficiales" (PDF) (jezik: španski). El Mundo Deportivo. 8. 6. 1975. str. 19. Arhivirano (PDF) s originala, 9. 3. 2015. Pristupljeno 27. 5. 2012.
- ^ a b c "La classifica finale" (PDF). L'Unità (jezik: italijanski). PCI. 8. 6. 1975. str. 15. Arhivirano s originala (PDF), 9. 3. 2015. Pristupljeno 27. 5. 2012.
- ^ a b c d e "Cosi nel '75 sul traguardo dello Stelvio" [So in 1975 on the Stelvio finish line] (PDF). L'Unità (jezik: italijanski). 18. 5. 1976. str. 19. Arhivirano s originala (PDF), 2. 4. 2015. Pristupljeno 18. 2. 2019.
Vanjski linkovi
- Giro d'Italia 1975. na BikeRaceInfo.com