Građevinarstvo

Keopsova piramida u Gizi, jedna od najstarijih sačuvanih građevina

Građevinarstvo, građevinsko inženjerstvo ili građevina, primijenjena je nauka, najstarija i najznačajnija grana tehnike. Građevinska tehnika se bavi poslovima potrebnim za građenje svih vrsta arhitektonskih zgrada, puteva, željezničkih pruga, mostova, tunela, vodovoda, kanalizacija, melioracijskih objekata, uređenjem vodotoka i iskorištavanjem vodnih snaga (hidrocentrale), elektrana i ostalih postrojenja za proizvodnju svih dobara. Osoba koja se bavi građevinarstvom naziva se građevinski inženjer.

Građevinska tehnika

Građevinska tehnika je vještina kojom ljudi od izvornih ili prerađenih sirovina iz prirode osmišljeno (planirano) sastavljaju nove tvorevine povezane s tlom, odnosno fiksirane na zemlju, pa se njima koriste.

Prirodni materijali kao što su: kamen, drvo, zemlja (glina), ali i umjetni: cigla, kreč, beton i čelik, omogućavaju osmišljeno povezivanje sa tlom u jednu cjelinu koja se naziva građevinski objekt ili građevina.

Smjerovi građevinske tehnike

Primjer arhitektonskog djela -Katedrala sv. Dujma
Primjer građevinskog objekta - Falkirk Wheel, rotirajući lift za čamce blizu Falkirka u središnjoj Škotskoj

Prema vrsti i karakteru poslova razlikuju se dva glavna smjera ili ogranka građevinske tehnike.

U jednom smjeru odvija se građenje zgrada. Zgrade se ističu svojim glavnim dijelovima iznad zemlje, grade se "u vis", pa se građenje zgrada često naziva visokogradnja. Visokogradnja je doslovni prijevod internacionalizirane starogrčke riječi "arkitekton" (ὰρχιτεκτονική) - arhitektura. Građenje zgrada se naziva i zgradarstvo, ali je arhitektura najuobičajeniji izraz.

S druge strane postoji građenje saobraćajnica (putevi, željeznice, mostovi, tuneli) i hidrotehničkih građevina (vodovod, kanalizacija, hidrotehničke regulacije, melioracije). Spomenuti objekti grade se uglavnom pri samom tlu, iako nije pravilo. Takvo se građenje često naziva niskogradnja.

Strogo dijeljenje građevine i arhitekture nema previše smisla jer građevinarstvo obuhvata mnogobrojne poslove za sve vrste građevina, dok arhitektura obuhvata arhitektonsko projektiranje objekata visokogradnje. Dokaz stabilnosti i nosivosti arhitektonskog projekta izvodi građevinar u projektnoj dokumentaciji. Također, arhitekti su potrebni za neke objekte niskogradnje. Bez obzira na smisao, ipak postoji ta podjela.

U prošlosti poslovi niskogradnje i visokogradnje nisu bili diferencirali kao danas, nego je arhitektura obuhvatala sve poslove graditeljstva tj. građevinske tehnike. Tek nedavno s obzirom na historijsku hronologiju poslovi jednog i drugog ogranka toliko su se umnožili i razlučili da je građevinarstvo automatski postalo zaseban smjer čiji zadaci i ostvarenja po svojoj raznolikosti i značaju za opći napredak često nadmašuju zadatke i ostvarenja arhitekture. U nekim državama (npr. u Španiji) arhitektom se i dalje naziva osoba koja ima znanje građevinskog inženjera pa može graditi puteve i mostove.

Opća podjela

Visokogradnja

  • stambeni objekti, tj. smjer porodične kuće, dvojni objekti, stambeni blokovi, stambene zgrade itd.
  • javni (društveni) objekti, tj. smjer objekti zdravstva, kulture, administracije, trgovine, ugostiteljstva, prometa itd.
  • privredni objekti, tj. smjer industrijski i poljoprivredni objekti.

Niskogradnja

  • Saobraćajni smjer bavi se projektovanjem svih saobraćajnica.
  • Konstruktivni smjer bavi se projektovanjem i građenjem konstrukcija i/ili dimenzioniranjem (mostovi, brane, tuneli, silosi, vodotornjevi, privredne i druge zgrade).
  • Hidro-tehnički smjer bavi se poslovima građenja i održavanja vodoopskrbnih, kanalizacijskih i vodoprivrednih objekata. Općenito hidrotehnika učestvuje u upravljanju vodnim resursima. U Hidrotehnički smjer spadaju: hidrotehničke melioracije i hidrotehničke regulacije. Može se reći da se hidrotehnika općenito bavi hidrotehničkim građevinama, hidrotehničkim sistemima i iskorištavanjem vodnih snaga uz vođenje računa o zaštiti okoliša što je u zadnje vrijeme popularizirano. Kako bi se mogle graditi hidrotehničke građevine od velike važnosti je poznavanje hidrologije kao naučne discipline te neizostavno poznavanje hidromehanike, odnosno mehanike tekućina.
  • Geotehnički smjer bavi se projektiranjem i izvođenjem različitih zahvata u tlu kao što su: brane, nasipi, tuneli, klizišta, potporne konstrukcije, iskopi, usjeci, osiguranje građevinskih jama i odlagališta otpada. Geotehnika obuhvata gotovo sve građevinske aktivnosti i ključna je u izvođenju skoro svih građevinskih objekata koji se zasnivaju na tlu. Geotehnika kao građevinska disciplina oslanja se na mehaniku tla i mehaniku stijena.
Most Juscelino Kubitschek-primjena parabola u zakrivljenim elementima

Tehničko crtanje

Kod osmišljavanja neke građevine, objekta ili konstrukcije stručnjak-projektant rješava zadatak na papiru prostoručnim skiciranjem olovkom, ili uz korištenje računara. Prema usvojenoj prostoručnoj skici elementa ili objekta projektant izrađuje konačan crtež ili nacrt po pravilima tehničkog crtanja. Nacrti moraju biti grafički prikazani tako da ih drugi izvođači, zanatlije, poduzetnici i sl. mogu tačno razumjeti i na osnovu crteža izraditi objekt kako ga je projektant zamislio.

Može se reći da su tehnički crteži neka vrsta međunarodnog pisma koje stručnjaci mogu napisati, čitati i razumjeti. Prema tome, tehnički crtež mora biti jasan, uredan, precizan i tačan.

Također pogledajte

  • Građevine (građevinski objekti)

Vanjski linkovi