Hemijska veza
Atomi gotovo svih hemijskih elemenata imaju sposobnost kombiniranja sa drugim atomima stvarajući hemijske spojeve. Privlačne sile koje povezuju atome se nazivaju hemijske veze. Razumijevanje hemijskih veza je važno zbog studiranja hemijskih reakcija gdje dolazi do kidanja starih i stvaranja novih hemijskih veza. Elektroni u atomu zauzimaju daleko veću zapreminu nego jezgro, pa su oni odgovorni za stvaranje hemijskih veza.[1]
Ionska i kovalentna veza
Hemijske veze se najčešće klasificiraju kao:
Metalna veza
Neke osobine metala (električna provodljivost, toplotna provodljivost) se ne mogu objasniti pomoću ionske i kovalentne veze. Zbog toga se kod metala pretpostavlja postojanje metalne veze. Metalna veza ima dvije teorije: (1) teorija slobodnog elektrona i (2) teorija elektronske vrpce
Međumolekulske sile
Osim veza između atoma postoje i sile koje djeluju između molekula. One su posljedica postojanja permanentnog ili promjenljivog dipola u molekuli. Međumolekulske sile su:
- Van der Waalsove sile (sile nastale zbog stvaranja induciranog dipola)
- Vodikova veza (nastaje između molekula u kojima je atom vodika vezan sa atomom velike elektronegativnosti).[2]
Reference
- ^ Brady, J.E., Holum, J.R.,Chemistry, John Wiley & Sons, 1993 ISBN 0-471-59979-4
- ^ Filipović I., Lipanović, S.: Opća i anorganska kemija, Školska knjiga, 1973
Vanjski linkovi
- W. Locke (1997). Introduction to Molecular Orbital Theory. Retrieved May 18, 2005.
- Carl R. Nave (2005). HyperPhysics. Retrieved May 18, 2005.
- Linus Pauling and the Nature of the Chemical Bond: A Documentary History Arhivirano 14. 2. 2008. na Wayback Machine. Retrieved February 29, 2008.