Mesožderi

Mesožderi ili mesojedi, odomaćeno i karnivori (lat caro = meso + vorare = jesti) su organizmi koji energiju za životne procese pribavljaju iz i nutrijenata hrane koja se sastoji uglavnom ili isključivo od životinjskog tkiva, što obezbjeđuju bilo kao predatori ili strvinari. Tako se razlikuju od životinja čija se hrana sastoji od bilja a naziva ih se biljožderima, kao i od sveždera (u što se ubraja i čovjek) čija je hrana raznovrsna. Ranije je bio korišten i izraz strvinari. Kako međutim tu nema baš jasne razlike u odnosu na mesoždere, u stručnim se krugovima izraz ne koristi više.U grupu mesoždera spadaju zvijeri: psi, velike mačke: tigrovi, lavovi, gepardi, medvjedi, kune, neke vrste iz reda torbara, kao i neke vrste ptica (grabljivice).

Ova grupa životinja ima dobro razvijene očnjake (derače) pomoću kojih kidaju meso plijena.

Međutim, mesom se ne hrane isključivo životinje. Postoje i drugi organizmi koji se hrane mesom. To su, pored životinja, i:

• biljke mesožderke
• gljive mesožderke

Osobenosti

Životinje koje ovise isključivo na životinjskm mesu za nutrijenate zovu se obavezni ili obligatni mesožderi ili zvijeri, dok su oni koji također troše i hranu neživotinjskog porijekla hranu -neobavezni ili fakultativni mesojedi. Omnivori (svaštojedi ili svaštožderi) također troše i hranu životinjkog i neživotinjskog porijekla, ali, po općoj definiciji, ne postoji jasno definiran količinski odnos biljnog da životinjskog materijala koji bi razlikovao fakultativne mesojede i svaštojede. A mesojed koji se nalazi na vrhu lanca ishrane nazva se vršni ili krajnji (eng. apex) predator ili grablivac (grabljivica). Biljke koje zarobljavanju i vare insekata (a povremeno i druge male životinje) nazivaju se biljke mesožderke. Slično tome, gljiva koja hvata mikroskopske životinje se često naziva gljiva mesožderka.

Klasifikacija

Riječ "karnivor" ponekad se odnosi na sisarski red Carnivora, što je izvjesna zabluda. Dok mnogi Carnivora zadovoljavaju definiciju jer svi mesojedi, nisu redovni potrošači mesa, nego je veoma mali broj isključivo takvih. Na primjer, većina vrsta medvjeda su zapravo omnivori (svaštojedi), osim divovske pande, koja je gotovo isključivo biljojed, a polarni medvjed jede isključivo meso, jer živi na Arktiku, gdje raste svega nekoliko biljaka. Osim toga, postoji mnogo mesožderskih vrsta koje ne pripadaj redu Carnivora.

Izvan životinjskog carstva, postoji nekoliko rodova biljki mesožderki i nekoliko mesoždernih gljiva. Prve su pretežno bubojedi, dok su plijen drugih uglavnom mikroskopski beskičmenjaci, kao što su nematode, amebe i beskrilni insekti.

Mesožderi koji, prvenstveno ili isključivo, jedu insekte i slične beskičmenjake nazivaju se insektivori, dok su oni koji, prvenstveno ili isključivo, jedu ribe piscivori. Prvi veliki piscivori bili su vodozemci, koji su se pojavili prije oko 400 miliona godina i bili prvi kopneni kičmenjaci. Nakon toga, bubojedi su evoluirali u naredne predatore drugih kičmenjaka.^[1]

Mesojedi se alternativno mogu svrstati prema postotku mesa u ishrani. Ishrana a hiperkarnivora se sastoji od više od 70% mesa, mezokarnivora 50-70%, te da se od hipokarnivora, sa manje od 30%, u odnosu neživotinjsku hranu, koja može uključivati voće i druge biljne materijale ili gljive.

Obligatni karnivori

Opstanak obaveznih mesoždera (zvijeri) ili pravih mesoždera zavisi od hranljivih materija koje se mogu naći samo u životinjskom mesu. Ipak, i se mogu konzumirati male količine biljnog materijala, koji im fiziološki nedostaju, a potrebni su za efikasnu probavu, a ustvari, neki mesožderni sisari jedu biljnu hranu kao emetik.

Na primjer, mačke (Felidae), uključujući i domaću mačku su obavezni mesojedii zvijeri i traže prvenstveno životinjsko mišićno meso ili organe.^[2] Naime, mačke imaju visoke zahtjeve za proteinima i njihov metabolizam nije u stanju sintetizirati određene esencijalne hranjive tvari (uključujući retinol, arginin, taurin i arahidonske kiseline) pa se oslanjaju na životinjsko meso u ishrani za snabdijevanje tim hranjivim tvarima.^[3][4] Sintetski oblici esencijalnih hranjivih tvari u laboratoriju, kao što su taurin omogućili su proizvođačima hrane da formuliraju hranu za mesoždere, uključujući i kućne ljubimce i životinje zooloških vrtova sa različitim količinama biljnog materijala.

Karakteristike koje se obično povezuju sa zvijerima uključuju organe za hvatanje i komadanje plijena (ove funkcije u mnogik kičmenjaka imaju zubi i kandže) i status predatora (grabljivca). Istina, ove pretpostavke mogu izazvati i zabludu, kao što neki mesožderi ne love, a neki su lešinari (iako je većina lov zvijeri će izbaciti kada postoji mogućnost). Tako oni nemaju karakteristike povezane sa lovnim mesožderstvom.

Karnivori imaju relativno kratak probavni sistem, jer se ne traži razlaganje teške celuloze koja se nalazi u biljkama. Mnoge životinje koje love druge razvile su oči koje su usmjerene naprijed, čime se ostvaruje dubine percepcije. To je gotovo univerzalna pojava među sisarskim predatorima. Ostali predatori, kao što su krokodili, imaju bočno postavljene pokretne oči i love u zasjedi gletajući i otraga.

Poznati mesojedi

Sisari

• mačkolike životinje
• Većina psolikih životinja
• Kitovi
• Gotovo svi šišmiši

Ptice

• Grabljivice
• Supovi
• Neke ptice vodarice

Gmizavci

• Krokodili
• Zmije
• Neki gušteri
• Neke kornjače

Ribe i vodozemci

• Sve žabe
• Skoro sve ajkule, kao ajkula tigar, velika bijela, grbasta i druge
• Većina teleostea, kao tuna i salmonide

Beskičmenjaci

• Većina rakova, kao brojne krabe, iako omnivori, preferiraju hvatanje životinjskog plijena.
• Mnogi mekušci, kao oktopus, sipa i neki puževi
• Svi pauci, kao što je pauk i škorpija
• Mnogi insekti,kao što su bogomoljka, vretenac i većina osica
• Sve meduze i morske zvijezde

Reference

Također pogledajte

• Biljožderi
• Svežderi
• Frugivor
• Ishrana