Naučni zakon je iskustven, a ne normativni stav, koji izražava neku opću osobinu pojava ili neki njihov odnos, koji nužno proizilaze iz njihove prirode i određenih uslova.
Do naučnog zakona se obično dolazi na taj način što se najprije apstrakcijom određeni odnos izdvoji iz neuporedivo složenije stvarnosti, pa zatim svestrano dalje analitički proučava.
Svaki zakon je opći i apstraktni stav o nekom nužnom odnosu:
opći jer se pretpostavlja da važi za sve pojedinačne slučajeve u kojima postoje uslovi sadržani u njegovoj formulaciji
apstraktan jer se ti uslovi izdvajaju iz konkretnije stvarnosti.
Epistemološki je opravdano priznati status naučnog zakona nekom općem iskustvenom stavu, samo ako se pomoću raspoloživog teorijskog znanja mogu objasniti i otkriveni izuzeci.
Dok ono nije moguće, opći stav treba smatrati iskustvenim uopćavanjem, a ne zakonom.
William F. McComas, The Language of Science Education: An Expanded Glossary of Key Terms and Concepts in Science Teaching and Learning. Springer Science & Business Media. str. 58. ISBN978-94-6209-497-0.
Honderich, Bike, edicija 1995., "Laws, natural or scientific", Oxford Companion to Philosophy, Oxford: Oxford University Press, str. 474–476, ISBN0-19-866132-0
Feynman Lectures on Physics: Volume 2, R.P. Feynman, R.B. Leighton, M. Sands, Addison-Wesley, 1964, ISBN0-201-02117-X
Encyclopaedia of Physics (2nd Edition), R.G. Lerner, G.L. Trigg, VHC Publishers, 1991, ISBN (Verlagsgesellschaft) 3-527-26954-1 (VHC Inc.) 0-89573-752-3