Sindrom COACH

Sindrom COACH
(Jubertov sindrom s jetrenim defektom)
Kolobom je jedna od komponenti kompleksnog sindroma COACH
Klasifikacija i vanjski resursi
OMIM616546 # 616546

Sindrom COACH, znan i kao Jubertov sindrom s jetrenim defektom[1] je rijetka autosomno recesivna genetička bolest. Ime mu je engleski akronim od definirajćih znakova: Cerebelumskovermisna aplazija, Oligofrenija, kongenitalna Atksija, Coloboma i Hepatska fibrza. Stanje je povezano sa umjerenom intelektualnom invalidnošću.[2] Spada u kategoriju poremećaja povezanih sa Joubertovim sindrompm (JSRD).[3]

Sindrom su prvi opisali Alasdair Hunter i njegovi saradnici 1974. Godine, u Montreal Children's Hospital.[4] Tek 1989. godine Verloes i Lambotte su ga označili kao sindrom COACH u Univerzitetskoj bolnici Sart Tilman, Belgija[5]

Znaci i simptomi

Primjer očnog koloboma

Znakovi COACH sindroma javljaju se od rođenja do ranog djetinjstva. Abnormalnosti lica su čest simptom, sa nekim promjenama širine čela, ptozom jednog ili oba oka i neusklađenost očiju.[6] Ostali slučajevi također imaju otvor usta u obliku šaranovih, spljošteno lice i nos i hipertelorizam.[5]

Pacijenti su često unutar nižih percentila za ukupni rast i porast težine.[3] Mogući znak COACH sindroma je i hipotonija.[3] Dojenčad koja pate od sindroma COACH mogu doživjeti vrlo kategoričnu hiperventilaciju i komplikacije s respiracijom, kao što je nepravilno disanje. Prijavljeno je da, kako pacijenti pređu djetinjstvo, ovi respiratorni problemi mogu nestati.[7]

Kašnjenja u ponašanju i intelektualnom razvoju simptomi su uzrokovani hipoplazijom cerebelumskog vermisa i oligofrenijom.[8][9] To podrazumijeva odgođeni početak govora i hodanja, uz učenje i socijalne probleme.[4] Loše motorne vještine i ravnoteža, oštećenje govora, blagi hod ili ataksija ruku i nepravilni pokreti očiju simptomi su bolesti koja se pripisuje kongenitalnoj ataksiji.[10]

Očni kolobom vidljiv je u mrežnjači kao "rupa" u njenoj strukturi i uzrokuje slab vid, moguću osjetljivost na svjetlost i varijaciju u veličini očne jabučice.[11][12] Nagomilavanje tkiva u jetri, poznato kao jetrena fibroza, može uzrokovati simptome kao što su žutica, ascites, abnormalno krvarenje i povećana slezena.[13] Procjenjuje se da komplikacije bubrega u obliku policistastih bubrega ili nefronoftiza pogađaju 77% pacijenata koji pate od COACH sindroma, te su stoga vrlo značajan simptom bolesti.[6]

Genetika

Dijagram strukture primarne cilije

Zbog generacijske porodične povezanosti i učestalosti nasljeđivanja COACH sindroma kod braće i sestara, klasificira se kao autosomno recesivni poremećaj. COACH sindrom je u grupi ciliopatija, bolesti kategoriziranih nepravilnim ponašanjem primarnih cilija, koje su uključene u diobu ćelija, transport, komunikaciju i diferencijaciju tkiva. To dovodi do nepravilnog rasta tkiva u organima i raznih drugih bolesti.[6] Oko 83% nositelja COACH sindroma ima jednu ili dvije mutacije na genu MKS3, a nalazi sugeriraju ovo je mjesto gdje se većina simptoma može akreditovati. CC2D2A i RPGRIP1L geni također mogu imati neke manje doprinose, sa oko 8,7% prijavljenih mutacija na genu CC2D2A i 4,3% na RPGRIP1L genu. Ove tri mutacije navodno pokrivaju 96% porodica koje pate od COACH sindroma.[14]

Dijagnoza

Dijagnoza COACH sindroma zasniva se na prisustvu svih pet kategorija. cerebelumski vermis hipoplazija, oligofrenija, kongenitalna ataksija, kolobom i fibroza jetre.

Detekcija hipoplazije cerebelumskog vermisa postiže se skeniranjem kranijalne magnetne rezonance (MRI). Uz prisustvo 'znaka kutnjaka' (MTS) na MR-skeniranju, malformacije srednjeg i zadnjeg mozga, potvrđuju ovo stanje i ključni su pokazatelj COACH sindroma. Izvanredan oblik MTS-a pripisuje se produženoj gornjoj cerebelumskoj peteljci i produbljenoj međupendikulskoj jami.[6] Za dijagnosticiranje ataksija, i neurološka procjena i fizički pregled su obavezni. Ovo može uključivati MRI-skeniranje, proučavanje ponašanja i motornih vještina u ranom djetinjstvu i analizu porodične historije i genetike. U slučaju kongenitalne ataksije, pacijenti se rađaju s tim stanjem i stoga je dijagnoza teža, pa sama dijagnoza ataksije nije dovoljna da ukaže na COACH sindrom i mora se koristiti u kombinaciji s drugim simptomima.[15] Oligofrenija, poznatija kao intelektualna invalidnost, dijagnosticira se korištenjem personaliziranog testiranja za mjerenje inteligencije i fizičkog pregleda za anomalije i dismorfiju lica.[16] Jetrena fibroza ima niz dijagnostičkih tehnika, uključujući invazivne i neinvazivne. Biopsijski pregled jetre je invazivna tehnika, koja koristi tkivo jetre ekstrahovano iz pacijenta da bi se utvrdio stepen i ozbiljnost fibroze, a takođe može pružiti uvid u rast tumora. Testovi zasnovani na ultrasonografiji koriste talase zračenja za merenje krutosti tkiva i nisu invazivni. Serumski testovi su također neinvazivni i dijagnosticiraju komplikacije na jetri na osnovu količine i prisustva određenih proteina i hemikalija u tijelu.[17] Bubrežne ciste mogu se otkriti ultrazvučnim tehnikama, a praćenje pacijentove sposobnosti koncentracije urina za bilo kakve abnormalnosti može ukazivati na druge bubrežne komplikacije kao što je nefronoftiza.[6][7]

Upravljanje

Dijagram liječenja dijalizom za bubrežne komplikacije

Ne postoji lijek za COACH sindrom, stoga je liječenje usmjereno na različite komplikacije koje podrazumijeva i liječenje bolesti i njenih simptoma.

Zbrinjavanje uključuje godišnje praćenje neurološke aktivnosti pacijenata, obrazaca razvoja i funkcije bubrega i jetre. Programi za specijalno obrazovanje i radnu terapiju za govorne i motorne smetnje mogu poboljšati simptome intelektualne invalidnosti i kvalitet života pacijenata. Porodicama i pacijentima se nudi stalna psihološka podrška i specijalizirana njega, kako bi se pomogla socijalna integracija. U nekim slučajevima, propisuju se antiepilepsijski lijekovi ili neuroleptici, kako bi se smanjila ljutnja i poteškoće u ponašanju i poboljšalo raspoloženje.[16]Nekoj djeci s hipotonijom i drugim komplikacijama motornih vještina možda će biti potrebna nazoželudačna sonda za hranjenje, kako bi se osiguralo da se primaju adekvatne hranljive materije i neometano disanje.[6]

Oftalmološka hirurgija može se koristiti za lečenje koloboma i ptoza oka radi poboljšanja vida i izgleda. Uobičajena tehnika za liječenje koloboma je implantacija očnih sočiva (IOL), pri čemu se sočivo hirurški umeće i lijepi za šarenicu, kako bi se poboljšao vid i izgled. U nekim teškim slučajevima, zajedno s implantacijom IOL-a, umjetna šarenica može biti umetnuta u kapsulu sočiva za liječenje ovog stanja.[18] Za liječenje ptoze, koristi se blefaroplastika gornjih kapaka iz kozmetičkih i funkcionalnih razloga. Višak mišića i masnog tkiva se uklanja, a kapak se podiže u ovom zahvatu i smatra se manjim zahvatom.[19]

Ako je funkcija bubrega abnormalna, dijaliza je održiva metoda liječenja, iako nije lijek. Dijaliza uključuje ponovno filtriranje krvi kroz vanjski dijalizator, a radi se obično tri puta sedmično, kako bi se poboljšao kvalitet života.[20] U većini uznapredovalih slučajeva biće potrebna transplantacija bubrega, kako bi se osiguralo preživljavanje pacijenata.[6] Jetrena fibroza ima različite mogućnosti liječenja, uključujući metode protiv fibroze, koje imaju za cilj spriječiti nakupljanje tkiva u jetri. Postoji više metoda, kao što su ciljanje ili klirens ćelija koje stvaraju kolagen, deaktivacija receptora na određene citokine i inhibicija faktora rasta vezivnog tkiva (CTGF). U slučajevima uznapredovale fibroze koja uzrokuje zatajenje jetre, neophodna je operacija transplantacije jetre za vraćanje funkcije.[14][17]

Prognoza

COACH sindrom je kategoriziran kao poremećaj povezan s Jobertovim sindromom (JSRD). Joubertov sindrom pogađa otprilike 1/80.000 do 1/100.000 živorođenih, što znači da je rijetka bolest, dok je COACH sindrom još rijeđi, sa samo 43 slučaja prijavljena od njegovog otkrića do 2010. godine.[3] Procjenjuje se da se javlja kod manje od jednog od milion ljudi.[1] Due to this rarity, the prognosis of the disease is dealt with case- by- case. Survival depends on the severity of the symptoms, with most patients surviving infancy.[6] Vjerovatni uzroci smrti s progresijom vremena su zatajenja bubrega i jetre u kasnijim fazama života.[21]

Historija

Prvi službeni izvještaj o COACH sindromu objavljen je 1974. u Montreal Children's Hospital, u kojem su identifikovana dva brata i sestre, brat i sestra, sa svih po pet komponenti poremećaja. Izveštaj rezimira porodičnu historiju i pruža detaljne izveštaje o slučajevima dvoje braće i sestara, analizirajući sve zdravstvene abnormalnosti kako bi se donio zaključak o stanju. Oboje braće i sestara su imali simptome kongenitalne fibroze jetre, horoidne kolobome, dismorfne karakteristike, policistaste bubrege, encefalopatiju koja uzrokuje mentalnu zaostalost i probleme u rastu. U izvještaju se zaključuje da simptomi prikazani kod strane braće i sestara nisu u potpunosti konzistentni s bilo kojim drugim postojećim poremećajima, što je potaknulo daljnja istraživanja službene klasifikacije sindroma COACH 1989.[4]

Sažetak simptoma prisutnih kod dva para braće i sestara koji pate od COACH sindroma u 1974
Symptom Porodica 1 Porodica 2
Mastoiditis i sinusitis Da Da
Dermatolglifi Ne Da
Prekobrojni prst Ne Da
Niska linija vlasišta Ne Da
Ptoza očnih kapaka Ne Da
Visoko tvrdo nepce Da Da
Šaranolika usta Da Da
Kratka tri srednja nožna prsta Da Ne
Ravan nos Ne Da
Abnormalne ili nerazvijene uši Da Da
Iskrivljene nozdrve Da Da
Perineonatusne komplikacije Da Da
Izbočeno čelo Da Da
Očni hipertelorizam Da Da
Strabizam Da Da
Nistagmus Da Da
Smanjenje mišića Da Da
Nerazumljiv govor Da Ne
Nepravilni pokreti Da Da
Ataksija Da Da
Intelektualni deficit Da Da
Očni kolobom Da Da
Bubrežne anomalije Da Da
Jetrena fibroza Da Da

Službeni izvještaj Verloesa i Lambottea koji klasifikuje COACH sindrom iz 1989. procjenjuje poremećaj kod dva para braće i sestara i trećeg nepovezanog djeteta, pronalazeći vrlo slične simptome kao u početnom izvještaju iz 1974. Izvještaj se zaključuje sugerirajući da je potrebno prijaviti više slučajeva poremećaja kako bi precizirao njegovu definiciju, i dodjeljuje naziv COACH sindrom kao akronim za glavne simptome.[5]

Reference

  1. ^ a b "Orphanet: Joubert syndrome with hepatic defect". www.orpha.net (jezik: engleski). Pristupljeno 16 June 2018.
  2. ^ Bissonnette B, Luginbuehl I, Marciniak B, Dalens BJ (2006). "COACH Syndrome". Syndromes: Rapid Recognition and Perioperative Implications. The McGraw-Hill Companies. Pristupljeno 16 June 2018.
  3. ^ a b c d Weiland MD, Nowicki MJ, Jones JK, Giles HW (May 2011). "COACH syndrome: an unusual cause of neonatal cholestasis". The Journal of Pediatrics. 158 (5): 858–858.e1. doi:10.1016/j.jpeds.2010.11.056. PMID 21237470.
  4. ^ a b c Hunter AG, Rothman SJ, Hwang WS, Deckelbaum RJ (1974). "Hepatic fibrosis, polycystic kidney, colobomata and encephalopathy in siblings". Clinical Genetics. 6 (2): 82–9. doi:10.1111/j.1399-0004.1974.tb00636.x. PMID 4430157.
  5. ^ a b c Verloes A, Lambotte C (February 1989). "Further delineation of a syndrome of cerebellar vermis hypo/aplasia, oligophrenia, congenital ataxia, coloboma, and hepatic fibrosis". American Journal of Medical Genetics. 32 (2): 227–32. doi:10.1002/ajmg.1320320217. PMID 2929661.
  6. ^ a b c d e f g h Parisi MA (November 2009). "Clinical and molecular features of Joubert syndrome and related disorders". American Journal of Medical Genetics. Part C, Seminars in Medical Genetics. 151C (4): 326–40. doi:10.1002/ajmg.c.30229. PMC 2797758. PMID 19876931.
  7. ^ a b Acharyya BC, Goenka MK, Chatterjee S, Goenka U (February 2014). "Dealing with congenital hepatic fibrosis? Remember COACH syndrome". Clinical Journal of Gastroenterology. 7 (1): 48–51. doi:10.1007/s12328-013-0418-6. PMID 26183508.
  8. ^ "Cerebellar Hypoplasia Information Page | National Institute of Neurological Disorders and Stroke". www.ninds.nih.gov. Pristupljeno 2019-05-15.
  9. ^ "Chapter 20: Oligophrenia (Congenital Dementia)". Soviet Law and Government. 8 (2–4): 377–392. 1969-10-01. doi:10.2753/RUP1061-194008020304377. ISSN 0038-5530.
  10. ^ Fogel BL (September 2012). "Childhood cerebellar ataxia". Journal of Child Neurology. 27 (9): 1138–45. doi:10.1177/0883073812448231. PMC 3490706. PMID 22764177.
  11. ^ Barzilai M, Ish-Shalom N, Lerner A, Iancu TC (April 1998). "Imaging findings in COACH syndrome". AJR. American Journal of Roentgenology. 170 (4): 1081–2. doi:10.2214/ajr.170.4.9530063. PMID 9530063.
  12. ^ "Facts About Coloboma | National Eye Institute". nei.nih.gov. Arhivirano s originala, 2019-08-22. Pristupljeno 2019-05-15.
  13. ^ "Facts About Coloboma | National Eye Institute". nei.nih.gov. Arhivirano s originala, 2019-08-22. Pristupljeno 2019-05-15.
  14. ^ a b Doherty D, Parisi MA, Finn LS, Gunay-Aygun M, Al-Mateen M, Bates D, et al. (January 2010). "Mutations in 3 genes (MKS3, CC2D2A and RPGRIP1L) cause COACH syndrome (Joubert syndrome with congenital hepatic fibrosis)". Journal of Medical Genetics. 47 (1): 8–21. doi:10.1136/jmg.2009.067249. PMC 3501959. PMID 19574260.
  15. ^ Fogel BL (September 2012). "Childhood cerebellar ataxia". Journal of Child Neurology. 27 (9): 1138–45. doi:10.1177/0883073812448231. PMC 3490706. PMID 22764177.
  16. ^ a b Johnson CP, Walker WO, Palomo-González SA, Curry CJ (April 2006). "Mental retardation: diagnosis, management, and family support". Current Problems in Pediatric and Adolescent Health Care. 36 (4): 126–65. doi:10.1016/j.cppeds.2005.11.005. PMID 16564466.
  17. ^ a b Cheng JY, Wong GL (2017). "Advances in the diagnosis and treatment of liver fibrosis". Hepatoma Research. 3 (8): 156–69. doi:10.20517/2394-5079.2017.27.
  18. ^ Li J, Li Y, Hu Z, Kong L (June 2014). "Intraocular lens implantation for patients with coloboma of the iris". Experimental and Therapeutic Medicine. 7 (6): 1595–1598. doi:10.3892/etm.2014.1615. PMC 4043619. PMID 24926350.
  19. ^ Kwitko GM, Badri T, Patel BC (2019). "Blepharoplasty Ptosis Surgery". StatPearls. StatPearls Publishing. PMID 29493921.
  20. ^ "Hemodialysis | NIDDK". National Institute of Diabetes and Digestive and Kidney Diseases (jezik: engleski). Pristupljeno 2019-06-05.
  21. ^ Brancati F, Dallapiccola B, Valente EM (July 2010). "Joubert Syndrome and related disorders". Orphanet Journal of Rare Diseases. 5 (1): 20. doi:10.1186/1750-1172-5-20. PMC 2913941. PMID 20615230.