Nalazi se u sjevernoj Dalmaciji, 28 km južno od Zadra. Smješten je na malom poluotoku i kopnu. Na njegovoj sjevernoj strani je uvala Bošana a na južnoj Soline. Ispred grada su otoci Planac i Sv. Katarina (sa svjetionikom). Prosječna temperatura zraka u siječnju je 7 °C a u srpnju 24.5 °C, s prosječnim godišnjim padalinama od 840 mm. U uvali Soline nalazi se velika javna, pješčana plaža okružena borovom šumom. Biograd je lokalni trgovački i prometni centar, s dobrim vezama prema svojem zaleđu, okolnim obalnim naseljima i gradićima i otokom Pašmanom. Kroz grad prolazi magistralna jadranska cesta, a nekih 15 km sjeverno je čvor Benkovac na autocesti Zagreb - Split. Biograd je centar rivijere koja obuhvaća Sv. Petar na Moru, Turanj, Sveti Filip i Jakov, Biograd, Pakoštane i Drage, kao i više naselja na otoku Pašmanu: Tkon, Kraj, Pašman, Barotul, Mrljane, Neviđane, Dobropoljana, Banj i Ždrelac, i Vrgadu na istoimenom otoku.
Povijest
Biograd na Moru je hrvatski kraljevski grad koji se prvi put spominje sredinom X. stoljeća, dok je u XI. stoljeću bio sjedište hrvatskih kraljeva i biskupa. Najveći procvat Biograd je doživio kao prijestolnica srednjovjekovnih hrvatskih vladara, a godine 1102. u njemu je okrunjen i hrvatsko-ugarski kralj Koloman.
Godine 1202. Biograd je utočište bjeguncima iz Zadra (→Križarska opsada Zadra), te se naziva i Zara vecchia. Tijekom 13. i 14. stoljeća gradom upravljaju cetinski knezovi, vranski templari i bribirski knezovi Šubići.
Od 1409. do 1797. je pod vlašću Venecije. Stradao je u mletačko-turskim ratovima, a 1521. i 1646. je porušen i zapaljen. U 16. i 17. stoljeću u Biogradu je središte hrvatske narodne vojske koja je imala veliku ulogu u protuturskim ratovima. Zbog ratnih stradanja njegova važnost opada, da bi opet ojačao početkom 19. stoljeća kada za vrijeme francuske vladavine dobiva općinu i sud.
Turistički razvoj Biograda počeo je između dva svjetska rata. Prvi gosti, Česi, počeli su dolaziti u Biograd tijekom 1920-ih. Prvi hotel sagrađen je 1935. na mjestu današnjeg hotela Ilirija.
Tijekom srpske agresije grad je pretrpio velika razaranja dalekometnim topništvom jer su ga pobunjeni Srbi pokušavali zauzeti. 14. lipnja1993. napali su grad raketnim sustavom Orkan s kasetnim punjenjem. Tzv. „zvončići“ na plaži Soline ubili su 5 osoba: Lidiju Vrankulj (prognanicu iz Polače), Danijelu Vidaković te Marijana Pulića, Jozu Tomića i Karla Paića, koji su bili pripadnici Specijalnih postrojbi Glavnog stožera HV-a. Još 7 osoba teško je ranjeno.[3] Za ovaj ratni zločin do danas nitko nije odgovarao. Novi teški topnički napad dogodio se 30. lipnja.
Grad je osvojio srebrnu medalju i prestižnu nagradu Srebrni cvijet Europe 2007., za hortikulturno i urbano uređenje mjesta.
Upravnu jedinicu Grada Biograda čini samo uže gradsko područje. Ostala naselja koja su bila u sastavu prijeratne općine Biograd na Moru izdvojena su u nove općine Pakoštane, Pašman, Sveti Filip i Jakov te Tkon.
Ovlasti i obveze koji proizlaze iz samoupravnog djelokruga Grada Biograda na Moru podijeljeni su između mjesnih odbora (četiri mjesna odbora), Gradskog vijeća, gradonačelnika i upravnih tijela Grada Biograda na Moru.
Poznate osobe
Danil Domdjoni, svjetski seniorski prvak u karateu
održavaju se brojne regate s dugom tradicijom: Biogradska regata (1988.), Božićna regata krstaša (Biograd–Zadar), Karnevalska regata (2001.), Regata Sv. Nikola (2000.), Regata Sv. Stošije i regata gradova prijatelja (2000.), Zagrebačka - Biograd proljetna regata (1983.). Najveća privatna međunarodna regata na Mediteranu Engineering Challenge Cup održala se 2005. i 2010.[5]
Kod Biograda na Moru održava se jedriličarska regata krstaša pod nazivom Regata Sv. Valentina poznata i kao "Regata Kanalom ljubavi" jer se održava u kanalu koji objedinjuje ("sve što ljubav sačinjava") "otok Ljubavi/otok Sastajanja - Sv. Katarina, otok Suza - Planac, otok Srce - Galešnjak, otok Vrtiguza - Čavatul"[6]
↑Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. veljače 2019. Pristupljeno 1. svibnja 2019.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
↑Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. veljače 2019. Pristupljeno 1. svibnja 2019.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)