Kalevipoeg
Kalevipoeg (»Kalevin sin«) epski je spjev Friedricha Reinholda Kreutzwalda i estonski nacionalni ep, važno djelo za razvoj estonskog književnog jezika i nacionalni pokret Estonije. Stvaranje epa započeo je Friedrich Robert Fählmann sakupljanjem građe o legendarnom estonskom junaku Kavelipoegu, koji je prema predaji naučio narod umijeću poljodjelstva, utemeljio razne gradove i ubijao opasne zvijeri. Rad je nakon njegove smrti nastavio Kreutzwald, koji je po uzoru na Lönnrotovu Kalevalu sakupljene priče oblikovao u originalnu radnju u stihovima, pri čemu je dijelove sâm osmislio.[1]
Prva verzija Kalevipoega (1853.; 13 817 stihova), nije se mogla tiskati zbog cenzure.[nedostaje izvor] Druga verzija s 19 047 stihova i 20 pjevanja objavljena je u nastavcima od 1857. – 1861. godine kao znanstveno djelo Estonskog učenog društva pod naslovom Kalewipoeg, eine Estnische Sage (»Kalevipoeg, estonska bajka«), no prema uvjetima cenzora bez odlomaka o ustanku Estonaca protiv njemačkih feudalaca.[1][2] Godine 1861. njemačka je inačica prva objavljena kao knjiga u Tartuu, a 1862. slijedila je estonska inačica u finskom Kuopiju. Prva cjelovita objava u na estonskom Estoniji bila je 1875.[2]
Izvori
- ↑ a b Žmegač 1961.
- ↑ a b Talvet, Jüri. 2003. Kalevipoeg, a great European epic. Estonian Literary Magazine (engleski). Pristupljeno 7. veljače 2025.
Literatura
- Žmegač, Viktor; i dr. 1961. Strani pisci: književni leksikon. Školska knjiga. Zagreb. str. 197