Neokantijanizam

Neokantijanizam (nje. Neukantianismus) je oživljene filozofije iz 18. stoljeća Immanuela Kanta. Točnije, pod utjecajem je Schopenhauerove kritike kantijanske filozofije u svom djelu Svijet kao volja i predstavljanje (1818.), kao i drugih postkantijanskih filozofa poput Friesa i Herbarta. Ima neke posebne referencije u kasnijoj njemačkoj filozofiji.

Sinteza neokantijanizma i marksizma bile su teorijske perspektive bibliografskog niza Marx-Studien koji su objavili Max Adler i Rudolf Hilferding od 1904. do 1923. godine.

Do 1933. i uspona nacista, raspršili su se razni neokantijanski krugovi u Njemačkoj.[1]

Predstavnici

  • Eduard Zeller (1814. – 1908.)
  • Charles Bernard Renouvier (1815. – 1903.)
  • Hermann Lotze[2] (1817. – 1881.)
  • Hermann von Helmholtz (1821. – 1894.)
  • Kuno Fischer (1824. – 1907.)
  • Friedrich Albert Lange (1828. – 1875.)
  • Wilhelm Dilthey (1833. – 1911.)
  • African Spir (1837. – 1890.)
  • Otto Liebmann (1840. – 1912.)
  • Hermann Cohen (1842. – 1918.)
  • Alois Riehl (1844. – 1924.)
  • Wilhelm Windelband (1848. – 1915.)
  • Johannes Volkelt (1848. – 1930.)
  • Benno Erdmann (1851. – 1921.)
  • Hans Vaihinger (1852. – 1933.)
  • Paul Natorp (1854. – 1924.)
  • Émile Meyerson (1859. – 1933.)
  • Karl Vorländer (1860. – 1928.)
  • Heinrich Rickert (1863. – 1936.)
  • Ernst Troeltsch (1865. – 1923.)
  • Jonas Cohn (1869. – 1947.)
  • Robert Reininger (1869. – 1955.)
  • Ernst Cassirer (1874. – 1945.)
  • Emil Lask (1875. – 1915.)
  • Richard Honigswald (1875. – 1947.)
  • Bruno Bauch (1877. – 1942.)
  • Leonard Nelson (1882. – 1927.)
  • Nicolai Hartmann (1882. – 1950.)
  • Hans Kelsen (1881. – 1973.)
Povezani mislioci

Izvori

  1. ↑ Luft 2015, p. xxvi.
  2. ↑ Hermann Lotze: Thought: logic and language, Stanford Encyclopedia of Philosophy
  3. ↑ Georg Lukács: Neo-Kantian Aesthetics, Stanford Encyclopedia of Philosophy

Literature

  • Sebastian Luft (ed.), The Neo-Kantian Reader, Routledge, 2015.
  • Frederick C. Beiser (2014), The Genesis of Neo-Kantianism, 1796-1880 (Oxford: Oxford University Press)
  • Hermann Cohen (1919), Religion of Reason Out of the Sources of Modern Judaism (1978, trans. New York)
  • Harry van der Linden (1988), Kantian Ethics and Socialism (Hackett Publishing Company: Indianapolis and Cambridge)
  • Thomas Mormann; Mikhail Katz. Infinitesimals as an issue of neo-Kantian philosophy of science. HOPOS: The Journal of the International Society for the History of Philosophy of Science 3 (2013), no. 2, 236-280. See https://www.jstor.org/stable/10.1086/671348 and https://arxiv.org/abs/1304.1027.
  • Gillian Rose (1981), Hegel Contra Sociology (Athlone: London)
  • Arthur Schopenhauer (1818), The World as Will and Representation (1969, trans. Dover: New York)
  • Citati na Wikicitatu na engleskome jeziku

Vanjske poveznice