Otto Barić

Otto Barić
Država	Hrvatska
Osobni podatci
Rođenje	19. lipnja 1932. Plasnice, Austrija
Smrt	13. prosinca 2020. Zagreb, Hrvatska
Mlađi uzrasti
1946. – 1952.	Dinamo Zagreb
Igračka karijera*
Godina	Klub	Nast. (gol.)
1952. – 1958. 1958. – 1963.	NK Metalac Zagreb NK Lokomotiva
Trenerska karijera
1964. – 1967. 1967. – 1969. 1969. – 1970. 1970. – 1972. 1972. – 1974. 1974. – 1976. 1974. – 1979. 1976. – 1979. 1979. – 1980. 1980. – 1982. 1982. – 1985. 1985. – 1986. 1986. – 1988. 1988. – 1991. 1991. – 1995. 1995. – 1996. 1996. – 1997. 1997. – 1999. 1999. – 2001. 2001. – 2002. 2002. – 2004. 2006. – 2007.	NK Lokomotiva Zagreb Opel–Rüsselsheim Germania Wiesbaden Wacker Innsbruck LASK Linz NK Zagreb Jugoslavija (amateri) NK Dinamo Vinkovci NK Dinamo Zagreb SK Sturm Graz Rapid Beč VfB Stuttgart Rapid Beč SK Sturm Graz Casino Salzburg Hrvatska (trener) NK Dinamo Zagreb Fenerbahçe S.K. Austrija Casino Salzburg (sp. direktor) Hrvatska Albanija
Portal o životopisima
Portal o nogometu

Otto Barić (Plasnice kraj Klagenfurta, Austrija, 19. lipnja 1932.^[1] – Zagreb, 13. prosinca 2020.) bio je hrvatski nogometaš, nogometni trener i izbornik.

Igrao je u juniorima Dinama. Kao senior igrao je u Metalcu (današnjoj Kustošiji) i Lokomotivi.

Nogometni je trener od 1963. Trenirao je velik broj nogometnih klubova: NK Lokomotiva Zagreb, Opel–Rüsselsheim, Germania Wiesbaden, Wacker Innsbruck, LASK Linz, NK Zagreb, NK Dinamo Vinkovci, SK Sturm Graz, Rapid Beč, VfB Stuttgart, Casino Salzburg, NK Dinamo Zagreb i Fenerbahče.

Bio je direktor Dinamove omladinske škole, trener amaterske reprezentacije Jugoslavije, asistent Miroslavu Blaževiću, kao trener u hrvatskoj reprezentaciji na Europskom prvenstvu u Engleskoj 1996., te sportski direktor Austrije Salzburg.

Bio je izbornik austrijske nogometne reprezentacije od 1. travnja 1999. do 31. prosinca 2001. U 22 utakmice ostvario je 7 pobjeda, 6 remija te 9 poraza.

Bio je izbornik hrvatske nogometne reprezentacije od srpnja 2002. do završetka Europskog prvenstva u Portugalu 2004. U 24 utakmice, ostvario je 11 pobjeda, 8 remija i 5 poraza.

Albansku nogometnu reprezentaciju vodio je od 1. srpnja 2006. do 22. studenoga 2007.

Imao je suprugu Zdenku i sina Otta.

• Wacker Innsbruck
  • 2 naslova prvaka Austrije, 1971. i 1972.

• Rapid Beč
  • 3 naslova prvaka Austrije, 1983., 1987. i 1988.
  • 4 kupa Austrije, 1983., 1984., 1985. i 1987.
  • 2 Superkup Austrije, 1987. i 1988.
  • finale Kupa pobjednika kupova, 1985.

• SK Sturm Graz
  • naslov prvaka Austrije, 1990.
  • doprvak Austrije, 1982.

• Casino Salzburg
  • 2 naslova prvaka Austrije, 1992. i 1994.
  • austrijski kup, 1993.
  • finale Kupa UEFA, 1994.

• Dinamo Zagreb
  • naslov prvaka Hrvatske, 1997.
  • pobjednik hrvatskog kupa, 1997.

• VfB Stuttgart
  • finalist njemačkog kupa, 1986.

• NK Zagreb
  • pobjednik druge lige, 1976.

• Fenerbahče
  • doprvak Turske, 1999.

• Germania Wiesbaden
  • prvak njemačke 3. lige, 1970.

• Jugoslavija (amateri)
  • naslov prvaka Balkana, 1976.
  • naslov prvaka Europe, 1978.

v • u Sastav Hrvatske na EP 2004. 1 Vasilj • 2 Tokić • 3 Šimunić • 4 Tomas • 5 Tudor • 6 Živković • 7 Rapaić • 8 Srna • 9 Pršo • 10 Niko Kovač • 11 Šokota • 12 Butina • 13 Šimić • 14 Neretljak • 15 Leko • 16 Babić • 17 Klasnić 18 Olić • 19 Mornar • 20 Roso • 21 Robert Kovač • 22 Bjelica • 23 Didulica • izbornik: Barić

v • u Izbornici hrvatske nogometne reprezentacije 1918. – 1919. Hugo Kinert | 1939. – 1941. Jozo Jakopić | 1941. dr. Rudolf Hitrec | 1941. – 1943. Bogdan Cuvaj | 1943. – 1945. Bernard Hügl |  | 1956. komisija Bruno Knežević/Leo Lemešić/Franjo Wölfl |  | 1990. – 1992. Dražan Jerković | 1992. – 1993. Stanko Poklepović | 1993. – 1994. Vlatko Marković | 1994. – 2000. Miroslav Blažević | 1994. Tomislav Ivić | 2000. – 2002. Mirko Jozić | 2002. – 2004. Otto Barić | 2004. – 2006. Zlatko Kranjčar | 2006. – 2012. Slaven Bilić | 2012. – 2013. Igor Štimac | 2013. – 2015. Niko Kovač | 2015. – 2017. Ante Čačić | od 2017. Zlatko Dalić

Preminuo je 13. prosinca 2020. godine u 89. godini od posljedica koronavirusa. Prije smrti proveo je tjedan dana u Kliničkoj bolnici Dubrava u Zagrebu.^[2]