Stanislav Hočevar

Monsinjor
Stanislav Hočevar
beogradski nadbiskup i metropolit u miru


SERVITE DOMINO IN LAETITIA
Rođen 12. studenoga 1945.
Jelendol, Škocjan , Slovenija
Zaređen za svećenika 29. lipnja 1973.
Portal: Kršćanstvo
Portal o životopisima

Stanislav Hočevar (Jelendol, 12. studenoga 1945.),[1] beogradski je nadbiskup metropolit u miru.

Životopis

Monsinjor Stanislav Hočevar rođen je 12. studenoga 1945. godine u selu Jelendol, župa i općina Škocjan kod Novog Mesta na području nadbiskupije Ljubljana, Slovenija. Po svršetku osnovne škole u Škocjanu 1960. godine pridružio se Don Boscovim salezijancima. Školovao se u gimnaziji u Križevcima i u Rijeci, a potom je stupio u novicijat salezijanaca. Vojsku je služio u Skoplju 1966./67. Zatim je bio učitelj u novicijatu u Želimlju kod Ljubljane. Bogoslovlje je studirao na Teološkom fakultetu u Ljubljani. Postao je svećenik 29. lipnja 1973. godine.[1]

Magistrirao je na Teološkom fakultetu u Ljubljani 1979. godine s tezom iz teologije: "Osobni grijeh u današnjoj hamartologiji." (Osebni greh v današnji hamartologiji). Od 1973. godine bio je nastavnik u malom sjemeništu u Želimlju, a od 1979. godine ravnatelj te salezijanske ustanove.

Biskup

Hočevar s vjernicima

Dvije godine (1982. – 84.) bio je zamjenik salezijanskog provincijala u Sloveniji. Zatim je četiri godine bio ravnatelj internata za srednjoškolce - Modestovog doma u Celovcu (Klagenfurt) u Austriji. Godine 1988. bio je prvi put izabran za provincijala salezijanaca u Sloveniji, a od 1994. do 2000. godine obavlja drugi mandat te iste službe. Sudjelovao je na četiri generalna kapitula salezijanaca u Rimu. Dva mandata je bio predsjednik Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Slovenije, i zatim dvije godine generalni tajnik iste konferencije.

Na svetkovinu Gospodnjeg navještenja, 25. ožujka 2000. godine papa Ivan Pavao II imenovao ga je za nadbiskupa koadjutora u Beogradu. Biskupsko ređenje primio je 24. svibnja 2000. godine u crkvi Marije Pomoćnice na Rakovniku u Ljubljani. U Beograd dolazi za Duhove 2000. godine. Na plenarnoj sjednici Biskupske konferencije Jugoslavije u jeseni 2000. godine prima dužnosti referenta za katehezu i mlade, za redovnički život te postaje predsjednik biskupske komisije za Karitas.

Dana 31. ožujka 2001. godine papa Ivan Pavao II., prihvaća molbu za razrješenje dosadašnjeg beogradskog nadbiskupa Franca Perka i tim istim mons. Stanislav Hočevar preuzima mjesto beogradskog nadbiskupa. Dana 16. travnja 2001. godine izabran je za predsjednika Biskupske konferencije SR Jugoslavije u kojoj je obavljao i druge funkcije. Dana 5. studenoga 2022., papa Franjo prihvatio je njegovo odreknuće od službe zbog navršene kanonske dobi.[2]

Djela

  • Peter s Poljske (1978)
  • Odpri srce (1983)
  • Veliko znamenje (1988)
  • Leta velikega dozorevanja (urednik) (1998)
  • Mir tebi, Balkan (1999)
  • Anin sklad (1999)

Izvori

  1. ↑ a b Nadbiskup. Beogradska nadbiskupija (srpski). Pristupljeno 6. studenoga 2022.
  2. ↑ Vojvodić, Miodrag. 5. studenoga 2022. Mons. Ladislav Német imenovan beogradskim nadbiskupom i metropolitom. Bitno.net. Pristupljeno 6. studenoga 2022.

Vanjske poveznice

Prethodnik: Beogradski nadbiskup
(2001. – 2022.) 		Nasljednik:
Franc Perko László Német