Talijansko bojište (Prvi svjetski rat)

Talijansko bojište
Dio Prvog svjetskog rata

Vrijeme 23. svibnja 1915. – 6. studenog 1918.
Lokacija Sjeverna Italija
Ishod Pobjeda sila Antante
Sukobljeni
Kraljevina Italija
Francuska
Britansko Carstvo
SAD 		Austro-Ugarska
Njemačko Carstvo
Vođe
Luigi Cadorna Franz Conrad von Hötzendorf
Svetozar Borojević
Otto von Below
Vojne snage
5.000.000 vojnika 8.000.000 vojnika
Posljedice
Poginulih: 651.000
Ranjenih: 953.886
Poginulih: 404.000
Ranjenih: 1.207.000

Talijansko bojište bilo je bojište na kojem su se u Prvom svjetskom ratu sukobljavale Njemačko Carstvo i Austro-Ugarska s jedne strane, te Italija i Francuska s druge strane.

Nakon što su joj Londonskim ugovorom od 23. svibnja 1915. godine obećani znatni teritorijalni dobitci (između ostaloga, i na korist značajnih teritorija na području Hrvatske), 1915. Kraljevina Italija je napustila Trojni savez i objavila rat Austro-Ugarskoj. Napadi na austrougarsku crtu počeli su u lipnju i trajali su do kraja godine bez uspjeha.

U 1916. bilo je manjih teritorijalnih pomaka na objema stranama, te talijanske snage nisu u nizu od 12 bitaka na Soči uspijevale probiti austrijsku obranu. Uz strahovite napore i gubitke su naposljetku ipak uspjeli osvojiti Goricu, a u rujnu 1917. prešli su na lijevu obalu Soče i ugrozili Ljubljanu. Međutim su početkom studenog 1917. godine iscprljene austrougarske i njemačke snage krenule u protofenzivu i u Bitci kraj Kobarida potpuno probile talijansku crtu i prodrle do rijeke Piave, oko 100 kilometara u dubinu talijanskog državnog teritorija.

Austrougarski pokušaj proboja Piave u lipnju 1918. nije uspio. Potkraj listopada Talijani su prešli u ofenzivu i bitci kod Vittoria Veneta razbili austrougarske snage i zarobili njihovih čak 448 tisuća vojnika, te veći dio zaliha vojnog materijala. Nakon toga je 3. studenog potpisano primirje.

‍ Ovo je osnova ili početak budućeg članka.
Pomozite Wikipediji i dopunite ga.

Izvori