Westminsterska opatija

Palača, opatija i Crkva sv. Margarete u Westminsteru
Svjetska baština – UNESCO
}
Država
Godina uvrštenja1987. (11. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloi, ii, iv
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:426
Koordinate51°29′58″N 0°07′39″W / 51.4994°N 0.127367°W / 51.4994; -0.127367 (WD)
Westminsterska opatija na zemljovidu Ujedinjenog Kraljevstva
Westminsterska opatija
Westminsterska opatija

Zborna crkva Svetog Petra u Westminsteru, poznatija kao Westminsterska opatija je crkva, koja se smatra katedralom, a izgrađena u pretežno gotičkom stilu, i nalazi se u londonskom središnjem distriktu Westminster, zapadno od Westminsterske Palače. To je tradicionalno mjesto krunidbe i pokopa vladara Ujedinjenog kraljevstva.

Povijest

Opatija po noći
Westminsterska opatija tijekom procesije Bathskih vitezova, na Canalettovoj slici iz 1749.
Plan opatije iz 1984. god.

Prema legendi, godine 616. je na tom mjestu, tada poznatom kao Otok Thorney, podignuta crkva posvećena ukazanju Svetog Petra od strane ribara na rijeci Temzi zbog čega je stoljećima postojala tradicija donošenja lososa kao poklona u crkvu. Iako priča o crkvi nije dokazana, činjenica je da je kralj Edgar potpomagao komunu benediktinskih redovnika koja je na tome mjestu postojala oko 970. godine. Crkvu je gradio kralj Edvard III. Ispovjednik između 1045. – 1050. Crkva je posvećena 28. prosinca 1065. neposredno prije Edvardovog pogreba i krunidbe kralja Harolda II. Prva slika Opatije s pripadajućom palačom, koja je ikada napravljena nalazi se na tapiseriji iz Bayeuxa.

Unutrašnjost crkve, slika iz 1848. god.

Opat i redovnici Westminsterske opatije, koja se nalazila neposredno uz Westminstersku kraljevsku palaču, su nakon normanskih osvajanja Engleske postali snažna sila. Često su obvljali razne poslove za kralja i dvor pa su slijedom toga postali vrlo utjecajni.

Kralj Henrik III. naredio je 1245. preuređenje crkve u gotičkom stilu u čast i kao svetište pokojnog kralja Edvarda III. Ispovjednika i kao svoju vlastitu grobnicu. Rad na preuređenju trajao je od 1245. pa sve do 1517. i glavnina je dovršena za vlasti kralja Rikarda II. Henrik VII. dodao je kapelu posvećenu Djevici Mariji (poznatu kao Kapela Henrika VII.)

Iako je opatija, kao i mnogi drugi samostani, odlukom kralja Henrika VIII. bila zatvorena, Henrik VIII. ju je, zbog njene važnosti i povijesti, izuzeo i stavio pod svoju direktnu kontrolu. Kraljica Elizabeta I. ju je također držala pod vlastitom kontrolom i nazvala ju sadašnjim imenom Sveučilišnom Crkvom Svetog Petra.

Tijekom četrdesetih godina 17. stoljeća crkva je doživjela velika oštećenja koja su počinili puritanci, no zaštićena je ponovno za vrijeme Olivera Cromwella koji je tamo pokopan 1658., da bi 1661. bio iskopan i obješen na obližnja vješala.

Dva zapadna tornja opatije izgrađena su između 1722. i 1745. Nacrt za njih napravio je Nicholas Hawksmoor. Izgrađeni su od portlandskog kamena u gotičkom stilu. Sljedeće preuređenje odvijalo se u 19. stoljeću pod vodstvom Sir Georgea Gilberta Scotta.

Do 19. stoljeća Westminsterska opatija je bila treće najbolje učilište u Engleskoj, uz Oxford i Cambridge. Baš tu je prevedena trećina Starog zavjeta i druga polovica Biblije kralja Jakova. Također, u opatiji je sastavljena Novoengleska Biblija u 20. stoljeću.

Krunidbe

Kraljevska stolica kralja Edvarda I.
Grobnica Henrika III. u Opatiji. Henrik je postao kralj Engleske sa samo devet godina i vladao je od 1216 do 1272.

Od krunidbe kralja Harolda II. i Vilima Osvajača 1066. svi engleski kraljevi (osim Jane Grey, Edvarda V. i Edvarda VII.), okrunjeni su u opatiji. Canterburyjski nadbiskup bio je uvijek bio važna karika u krunidbi. Kraljevska stolica kralja Edvarda I., koja se i sada nalazi u opatiji, je stolica na kojoj bivaju okrunjeni svi vladari.

Pokopi i komemoracije

Westminsterska Opatija sa zapada

Kralj Henrik III. obnovio je opatiju kao svetište posvećeno kralju Edvardu III. i u nju je položio njegove ostatke i predmete. Sam Henrik III. pokopan je nedaleko od Edvarda III. gdje leže i ostali kraljevi s njihovim obiteljima. Iako je najviše engleskih vladara pokopano u opatiji, neki i nisu. Na primjer, kralj Henrik VIII. i Karlo I. pokopani su u Kapeli svetog Georgea u Dvorcu Windsor kao i svi ostali vladari nakon Đure II.

Originalni grob Edvarda III. otkriven je 2005. ispod mozaika koji je izrađen 1268. ispred Glavnog oltara. Mnoge druge grobnice iz 13. i 14. stoljeća pronađene su korištenjem specijalne tehnike.

Plemstvo je pokapano u sporednim kapelama, a redovnici i druge osobe povezane s opatijom u prostorijama samostana i na drugim mjestima u okviru opatije. Jedan od njih je i čuveni engleski pjesnik Geoffrey Chaucer koji je za života bio u opatiji uposlen kao rukovoditelj kraljevskih radova. Ostali pjesnici pokopani su oko Chaucera pa je taj dio danas poznat kao Pjesnički kutak. Opatijini glazbenici kao Henry Purcell također su pokopani u opatiji. Velika je čast biti pokopan ili imati komemoraciju u opatiji. Osobe pokopane bili su raznih zanimanja: pjesnici, arhitekti, fizičari, admirali, znanstvenici i dr. A to su:

Pokopani

Sjeverni ulaz u opatiju

Ulaz

Sjever

Jug

Pjesnički kutak

Samostani

  • Aphra Behn

Mjesto zbora (sjeverno)

Komemorirani

Premješteni

Ove osobe su bile pokopane u opatiji no ekshumirane su po naredbi Karla II.:

Škole

Škola Westminster i Škola zbora Westiminsterske opatije su dvije škole koje se nalaze u opatiji. Školu Westminster osnovali su Benediktinci još 1179.

Stranica iz života

Opatija je sveučilišna crkva organizirana u Sveučilište Sv. Petra koja na čelu ima dekana, četiri kanonika, sedamnaestoro administrativnog osoblja, kao i dvanaest vikara i deset članova zbora.

Popis opata, dekana i biskupa Westminstera

Zapadna Vrata Opatije osunčana
Abbots
Edwin 1049. – oko 1071.
Geoffrey od Jumiègesa oko 1071. – oko 1075.
Vitalis of Bernay oko 1076. – 1085.
Gilbert Crispin 1085. – 1117.
Herbert 1121. – oko 1136.
Gervase de Blois 1138. – oko 1157.
Laurence od Durhama oko 1158. – 1173.
Walter od Winchestera 1175. – 1190.
William Postard 1191. – 1200.
Ralph de Arundel (alias Papillon) 1200. – 1214.
William de Humez 1214. – 1222.
Richard de Berkying 1222. – 1246.
Richard de Crokesley 1246. – 1258.
Phillip de Lewisham 1258.
Richard de Ware 1258. – 1283.
Walter de Wenlok 1283. – 1307.
Richard de Kedyngton (alias Sudbury) 1308. – 1315.
William de Curtlyngton 1315. – 1333.
Thomas de Henley 1333. – 1344.
Simon de Bircheston 1344. – 1349.
Simon de Langham 1349. – 1362.
Nicholas de Litlyngton 1362. – 1386.
William de Colchester 1386. – 1420.
Edmund Kyrton 1440. – 1462.
George Norwich 1463. – 1469.
Thomas Millyng 1469. – 1474.
John Esteney 1474. – 1498.
George Fascet 1498. – 1500.
John Islip 1500. – 1532.
William Boston 1533. – 1540.
Bikup
intra-Reformacija
Thomas Thirlby 1540. – 1550.
Dekani
intra-Reformacija
William Benson (Opat Boston) 1540. – 1549.
Richard Cox 1549. – 1553.
Hugh Weston 1553. – 1556.
Opati
restored by Mary I.
John Feckenham 1556. – 1559.
Dekani
post-Reformacija
William Bill 1560. – 1561.
Gabriel Goodman 1561. – 1601.
Lancelot Andrewes 1601. – 1605.
Richard Neile 1605. – 1610.
George Montaigne 1610. – 1617.
Robert Tounson 1617. – 1620.
Ben Williams 1620. – 1644.
Richard Steward (nikad postavljen)[1] 1644. – 1651.
John Earle 1660. – 1662.
John Dolben[2] 1662. – 1683.
Thomas Sprat[2] 1683. – 1713.
Francis Atterbury[2] 1713. – 1723.
Samuel Bradford[2] 1723. – 1731.
Joseph Wilcocks[2] 1731. – 1756.
Zachary Pearce[2] 1756. – 1768.
John Thomas[2] 1768. – 1793.
Samuel Horsley[2] 1793. – 1802.
William Vincent 1802. – 1815.
John Ireland 1816. – 1842.
Thomas Turton 1842. – 1845.
Samuel Wilberforce 1845.
William Buckland 1845. – 1856.
Richard Chenevix Trench 1856. – 1864.
Arthur Penrhyn Stanley 1864. – 1881.
George Granville Bradley 1881. – 1902.
Joseph Armitage Robinson 1902. – 1911.
Herbert Edward Ryle 1911. – 1925.
William Foxley Norris 1925. – 1937.
Paul de Labilliere 1938. – 1946.
Alan Don 1946. – 1959.
Eric Symes Abbott 1959. – 1974.
Edward Carpenter, KCVO 1974. – 1985.
Michael Mayne, KCVO 1986. – 1996.
(Arthur) Wesley Carr, KCVO 1997. – 2006.

Bilješke

  1. ↑ Commonwealth period
  2. ↑ a b c d e f g h Jedno vrijeme bilo je normalno da Dekanat Westminstera ide "ruku uz ruku" sa Biskupije od Rochestera. Ti dekani držali su obje funkcije.

Vidi još

Daljnje čitanje

  • Simon Bradley i Nikolaus Pevsner: The Buildings of England - London 6: Westminster pp. 105–207. Yale University Press 2003. ISBN 0-300-09595-3.

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Westminsterska opatija
v • r • u
Svjetska baština Ujedinjenog Kraljevstva
Engleska (19)
Grad Bath (1987.)  • Palača Blenheim (1987.)  • Katedrala u Canterburyju s Opatijom sv. Augustina i Crkvom sv. Martina (1988.)  • Rudarsko područje Cornwalla i Zapadnog Devona (2006.)  • Vodenice doline Derwent (2001.)  • Dvorac Durham s katedralom(1986.)  • Hadrijanov zid (Granice rimskog carstva1)) (1987.)  • Korito Ironbridgea (1986.)  • Zvjezdarnica Jodrell Bank (2019.)  • Jurska obala (2001.)  • Kraljevski botanički vrtovi u Kewu (2003.)  • Engleski Lake District (2017.)  • Greenwich (1997.)  • Saltaire (2001.)  • Stonehenge i Avebury s pripadajućim arheološkim lokalitetima (1986.)  • Kraljevski park Studley i Opatija Fountains (1986.)  • Londonski toranj (1988.)  • Westminsterska palača, Westminsterska opatija i Crkva Svete Margarete u Westminsteru (1987.)  • Lječilišni grad Bath (2021.)
Zastava UK
Škotska (6)
Antoninov zid (Granice rimskog carstva1)) (1987.)  • Edinburgh, stari i novi grad (1995.)  • Forth Bridge (2015.)  • Neolitski Orkney (1999.)  • New Lanark (2001.)  • St. Kilda (1986.)
Wales (3)
Industrijski krajolik Blaenavona (2000.)  • Dvorci i gradske zidine kralja Edwarda u Gwyneddu (1986.)  • Akvedukt Pontcysyllte (2009.)
Sjeverna Irska (1)
Gibraltar (1)
Britanski prekomorski teritoriji (3)
Tristan da Cunha (Otok Gough i Nepristupačni otok) (1995.)  • Hendersonov otok (Pitcairnovo otočje) (1988.)  • St. George (Bermudi) (2000.)

1) Zajednička svjetska baština Ujedinjenog Kraljevstva i Njemačke * Svjetska baština u opasnosti;