Willard Libby (Grand Valley, Colorado, 17. prosinca 1908. – Los Angeles, 8. rujna 1980.), američki kemičar. Doktorirao na Kalifornijskome sveučilištu u Berkeleyju, gdje je boravio od 1933. do 1944. Od godine 1945. do 1959. radio u Institutu za nuklearne znanosti Sveučilišta u Chicagu, a zatim kao profesor kemije Kalifornijskoga sveučilišta u Los Angelesu. Od godine 1941. do 1945. sudjelovao u projektu Manhattan na pripremi prve atomske bombe. Poznat je po otkriću metode određivanja starosti organskih tvari s pomoću ugljikova radioizotopa 14C (radioizotopno datiranje). Metoda se pokazala izvanredno korisnom u arheološkim, antropološkim i geološkim istraživanjima, a Libby je za to otkriće 1960. nagrađen Nobelovom nagradom za kemiju.[1]
Datiranje ugljikom-14, radiougljično datiranje ili radiokarbonsko datiranje je određivanje starosti organskih tvari na temelju omjera broja atoma stabilnog ugljikovaizotopa12C i radioaktivnog izotopa 14C. Izotop 14C nastaje u visokim slojevima Zemljine atmosfere djelovanjem kozmičkih zraka na dušik (14N). On se, vezan u ugljikovu dioksidu (CO2), širi brzo i ravnomjerno cijelom biosferom. Njegova se količina u atmosferi nije mijenjala kroz dugo vremensko razdoblje; zapravo, bila je konstantna sve do 1950-ih, kada je testiranjem termonuklearnog oružja u velikim količinama bio proizveden i raspršen u okoliš. Iz atmosfere14C prelazi izravno u biljke i neizravno, preko hranidbenoga lanca, u druge žive organizme. Zbog toga je u živim bićima omjer 12C i 14C konstantan. Kada se smrću prekine izmjena tvari između organizma i atmosfere, radioaktivni se raspad ne zaustavlja i organske tvar počinje gubiti 14C. Određivanjem preostalog 14C u nekom uzorku nežive tvari može se izračunati koliko je vremena prošlo od trenutka smrti. Vrijeme poluraspada ugljika 14C iznosi 5 730 godina; ustanovi li se, na primjer, da neki komad drveta ili drvenog ugljena sadrži upola manje ugljika 14C nego živo stablo, zaključuje se da je taj komad drveta ili ugljena star 5 730 godina, ako sadrži samo četvrtinu količine 14C koju je imao dok je drvo bilo živo, star je 11 460 godina. Geiger-Müllerovim brojilom mogu se odrediti i ekstremno male količine tog izotopa. U živom drvetu od jednoga bilijuna atoma ugljika samo je jedan radioaktivan, u jednom gramu svježeg uzorka ugljika dogodi se približno 13,5 raspada u minuti. Danas se može odrediti starost organskih tvari: pergamenta, odjeće, fosila, ljudskih i životinjskih kostiju i drugog, od 500 do 50 000 godina. Metoda se primjenjuje u arheologiji, antropologiji, geologiji, geofizici.[2]
1943. George de Hevesy •
1944. Otto Hahn •
1945. Artturi Ilmari Virtanen •
1946. James Batcheller Sumner, John Howard Northrop i Wendell Meredith Stanley •
1947. Robert Robinson •
1948. Arne Wilhelm Kaurin Tiselius •
1949. William Francis Giauque
1950. Otto Paul Hermann Diels i Kurt Alder •
1951. Edwin Mattison McMillan i Glenn Theodore Seaborg •
1952. Archer John Porter Martin i Richard Laurence Millington Synge •
1953. Hermann Staudinger •
1954. Linus Carl Pauling •
1955. Vincent du Vigneaud •
1956. Cyril Norman Hinshelwood i Nikolaj Nikolajevič Semenov •
1957. Sir Alexander Todd •
1958. Frederick Sanger •
1959. Jaroslav Heyrovský
1960. Willard Frank Libby •
1961. Melvin Calvin •
1962. Max Ferdinand Perutz i John Cowdery Kendrew •
1963. Karl Ziegler i Giulio Natta •
1964. Dorothy Crowfoot Hodgkin •
1965. Robert Burns Woodward •
1966. Robert Mulliken •
1967. Manfred Eigen, Ronald George Wreyford Norrish i George Porter •
1968. Lars Onsager •
1969. Derek H. R. Barton i Odd Hassel
1970. Luis F. Leloir •
1971. Gerhard Herzberg •
1972. Christian B. Anfinsen, Stanford Moore i William H. Stein •
1973. Ernst Otto Fischer i Geoffrey Wilkinson •
1974. Paul J. Flory •
1975. John Warcup Cornforth i Vladimir Prelog •
1976. William Nunn Lipscomb, Jr. •
1977. Ilya Prigogine •
1978. Peter D. Mitchell •
1979. Herbert C. Brown i Georg Wittig
1980. Paul Berg, Walter Gilbert i Frederick Sanger •
1981. Kenichi Fukui i Roald Hoffmann •
1982. Aaron Klug •
1983. Henry Taube •
1984. Robert Bruce Merrifield •
1985. Herbert A. Hauptman i Jerome Karle •
1986. Dudley R. Herschbach, Yuan T. Lee i John C. Polanyi •
1987. Donald J. Cram, Jean-Marie Lehn i Charles J. Pedersen •
1988. Johann Deisenhofer, Robert Huber i Hartmut Michel •
1989. Sidney Altman i Thomas R. Cech
1990. Elias James Corey •
1991. Richard R. Ernst •
1992. Rudolph A. Marcus •
1993. Kary B. Mullis i Michael Smith •
1994. George A. Olah •
1995. Paul J. Crutzen, Mario J. Molina i F. Sherwood Rowland •
1996. Robert Curl, Sir Harold Kroto i Richard Smalley •
1997. Paul D. Boyer, John E. Walker i Jens C. Skou •
1998. Walter Kohn i John A. Pople •
1999. Ahmed H. Zewail
2000. Alan J Heeger, Alan G MacDiarmid i Hideki Shirakawa •
2001. William S. Knowles, Ryoji Noyori i Karl Barry Sharpless •
2002. Kurt Wüthrich, John B. Fenn i Koichi Tanaka •
2003. Peter Agre i Roderick MacKinnon •
2004. Aaron Ciechanover, Avram Hershko i Irwin Rose •
2005. Yves Chauvin, Robert H. Grubbs i Richard R. Schrock •
2006. Roger David Kornberg •
2007. Gerhard Ertl •
2008. Osamu Shimomura, Martin Chalfie i Roger Yonchien Tsien •
2009. Venkatraman Ramakrishnan, Thomas A. Steitz i Ada Yonath
2010. Richard F. Heck, Akira Suzuki i Ei-ichi Negishi •
2011. Dan Shechtman •
2012. Robert Lefkowitz i Brian Kobilka •
2013. Martin Karplus, Michael Levitt i Arieh Warshel •
2014. Eric Betzig, Stefan Hell i William Moerner •
2015. Tomas Lindahl, Paul Modrich i Aziz Sancar •
2016. Jean-Pierre Sauvage, Fraser Stoddart, Ben Feringa •
2017. Jacques Dubochet, Joachim Frank, Richard Henderson •
2018. Frances Arnold, Gregory Winter, George Smith •
2019. John B. Goodenough, M. Stanley Whittingham, Akira Yoshino
2020. Emmanuelle Charpentier i Jennifer Doudna •
2021. Benjamin List i David MacMillan •
2022. Carolyn R. Bertozzi, Morten Meldal i Karl Barry Sharpless •
2023. Moungi Bawendi, Louis Brus i Aleksej Jekimov