Šandor Aleksander
Šandor Aleksander pl. Sesvetski | |
---|---|
Rođenje | Samuel David Alexander 5. 4. 1866. Zagreb, Austro-Ugarska Monarhija |
Smrt | 17. 12. 1929. (dob: 67) Beograd, Kraljevina Jugoslavija |
Počivalište | Mirogoj, Zagreb[1] |
Prebivalište | Zagreb, Kraljevina Jugoslavija |
Nacionalnost | Jugoslaven |
Etnicitet | Židov |
Državljanstvo | Kraljevina Jugoslavija |
Zanimanje | industrijalac |
Suprug/a | Karolina Dragojla (Ebenspanger) Aleksander |
Djeca | Zora Aleksander (r. 1925) |
Roditelji | Jonas Aleksander Roza (Stern) Aleksander |
Rodbina | Oskar Aleksander (bratić) Samuel David Aleksander (brat) Viktor Aleksander (bratić) Oton Vinski (šogor) |
Šandor Aleksander pl. Sesvetski (Zagreb, 5. 4. 1866 - Beograd, 17. 12. 1929) hrvatski plemić, industrijalac, političar, filantrop, mlađi brat Samuela Davida Aleksandera i član ugledne zagrebačke obitelji Aleksander.
Obitelj
Šandor Aleksander, znan kao "Der Berühmte" (Plemeniti), je rođen u Zagrebu 1866 godine u uglednoj židovskoj obitelji Aleksander.[2][3][4] Aleksanderov otac, Jonas Alexander, je bio trgovac koji je preselio u Zagreb iz Gradišća u Austriji. Majka Roza Stern Aleksander je bila iz ugledne i utjecajne zagrebačke židovske obitelji Stern. Aleksanderov otac je bio gradski zastupnik u Zagrebu, član ravnateljstva "Hrvatske trgovačke i obrtničke komore" u Zagrebu i podpredsjednik "Zagrebačke štedionice" (danas Zagrebačka banka). Aleksander je odrastao uz starijeg brata Samuela Davida i dvije sestre: Gizela i Ilka.[4][5] U Zagrebu je pohađao osnovnu i srednju školu. Bio je oženjen sa Karolinom Dragojlom Ebenspanger iz Varaždina. Zajedno su imali kći jedinicu Zoru, rođenu u Zagrebu 18. 9. 1925 Zora je bila udana za židovskog industrijalca Artura Marića. 1944 godine Zora Aleksander je ubijena u Koncentracijskom logoru Auschwitz, a supruga Artura je ubio njegov vozač, agent Gestapoa.[4][6][7]
Poslovna i politička karijera
Nakon školovanja, Aleksander je tri godine radio u zagrebačkom Paromlinu. Poslovno iskustvo je stekao kao partner svojeg oca, u obiteljskoj tvrtki za trgovinu žitom.[4][8] Bio je znan kao osobiti ekonomski ekspert koji je 1924 objavio članak u časopisu "Bankarstvo". Od 1905 do 1910 godine, Aleksander je bio zastupnik u gradskoj skupštini Grada Zagreba.[9] 1909 godine imenovan je osobnim savjetnikom cara Franje Josipa I..[4][10] Aleksander je radio i bio član u više od 60 društava. Bio je član vijeća, podpredsjednik i doživotni počasni predsjednik "Hrvatske trgovačke i obrtničke komore".[4][11] Radio je kao blagajnik, kasnije i kao podpredsjednik "Trgovačkog doma" u Gajevoj 1. Isto tako je služio kao počasni podpredsjednik "Saveza trgovaca za Slavoniju i Hrvatsku".[4][11][12] Radio je u mnogim bankama i tvornicama, pa je tako primjerice bio odbornik, član ravnateljstva i podpredsjednik "Banke za trgovinu, obrt i industriju d.d." u Zagrebu.[4][13][14] Član je nadzornog odbora u "Hrvatskoj vjeresijskoj banci d.d." i "Hrvatskoj trgovačkoj banci d.d.". U "Hrvatskom trgovačkom društvu Merkur" od 1885 je podpredsjednik, 1892 predsjednik, te od 1910 počasni predsjednik.[4][15] U "Merkuru" se zalagao za razvitak strukovnog školstva. Za vrijeme Prvog svjetskog rata osnovao je i bio predsjednik "Ratne štedovne-predujmovne zadruge Merkur". Aleksander je bio većinski dioničar "Prve hrvatske tvornice strojeva" i ljevaonice željeza u Zagrebu. Djelujući u "Društvu za promet stranaca" poticao je razvitak hrvatskog turizma. Isto tako je posjedovao većinski paket dionica "Hotela Schlesinger Palace" (danas Hotel Palace) u Zagrebu.[4]
Čovjekoljublje
Šandor Aleksander je bio veliki dobročinitelj i filantrop, kao i brat mu, koji je darovao veći dio svoje zarade.[4][11] 1908 osnovao je "Društvo za prehranu siromašne školske mladeži pučkih škola grada Zagreba" u Draškovićevoj 7, a u kojem je ujedno bio i blagajnik.[4][16][17] Brinuo se i za "Hrvatsko akademsko društvo" tj. podupira i pomagao siromašne sveučilišne građane. Svako društvo koje je imalo tu sreću da im Šandor Aleksander bude blagajnik, nikada nije imalo financijskih problema. Za vrijeme Prvog svjetskog rata, Aleksander je organizirao i velikim dijelom snosio troškove "Odbora za potpomaganje nezaposlenih i invalidnih namještenika trgovačko-industrijalnih struka i novčanih zavoda", a u kojem je služio kao predsjednik.[18] Najveća mu je zasluga bila, kada je ujesen 1914 u okviru svog dobrotvornog društva "Prehrana" osnovao javnu kuhinju za siromašne građane i obitelji čiji su muškarci bili pozvani na bojište tokom Prvog svjetskog rata.[4][11][16][19] "Prehrana", koja je 1925 procjenjena na veliku svotu od 25 milijuna dinara, je podijelila na milijune obroka, prema nekim izvorima preko 15 milijuna obroka. Početkom rata Aleksander je donirao 1 milijun zlatnih austrijskih kruna kao nepovratni zajam državi, a za što mu je kralj Karlo I. Austrijski dodijelio plemstvo s predikatom "Sesvetski".[4][20]
Smrt i pokop
17. 12. 1929 godine, Šandoru Aleksanderu je naglo pozlilo na balu kraljevske garde Aleksandra I u Beogradu. Umro je u noći sa 17 na 18. 12. 1929 godine. Tijelo Šandora Aleksandera je prebačeno u njegov rodni grad, gdje je uz velik ispraćaj pokopan na Mirogoju. Sve su tadašnje novine vrlo opširno pisale, s iskrenom tugom, o njegovoj smrti i sprovodu.[1][4][21]
Reference
- ↑ 1,0 1,1 Gradska groblja Zagreb: Šandor Aleksandar, Mirogoj mjesto ukopa Ž-924-ARKP-17/2
- ↑ Snješka Knežević, 2011, str. 48
- ↑ Ognjen Kraus, 1998, str. 134
- ↑ 4,00 4,01 4,02 4,03 4,04 4,05 4,06 4,07 4,08 4,09 4,10 4,11 4,12 4,13 4,14 Jasminka Domaš Nalbantić, 1996, str. 37, 41, 42, 43, 44
- ↑ Gavro Schwarz , 1939, str.
- ↑ Dundović J. Adresar 1909: 274.
- ↑ Frank, Robert (10. 05. 2011.). „Ivanović: Hrvatska nije vlasnik 44 posto Ine”. limun.hr. Arhivirano iz originala na datum 2013-12-30. Pristupljeno 24. 07. 2012. »Uz IPOIL obitelji Ivanović, vlasništvo Ine nakon Drugog svjetskog rata postala i imovina obitelji Marić. Artura Marića, jednog od velikih vlasnika hrvatskog naftnog biznisa prije rata, već na samom njegovom početku ubio je njegov vozač, agent Gestapoa. Supruga mu je ubijena u Auschwitzu 1944. godine, a država je imovinu konfiscirala sa zadnjim ispaljenim metkom.«
- ↑ Obrtovno kazalo, Odluka sudbenog stola od 14.02.1893, br.1 5617.
- ↑ Imenik dostojanstvenika, činovnika i javnih službenika Kraljevina Hrvatske i Slavonije, 1908: 40, 143; Dundović J. Adresar 1908: 18.
- ↑ Imenik 1918: 10.
- ↑ 11,0 11,1 11,2 11,3 Ivo Banac, 1988, str. 409
- ↑ Dundović J. Adresar 1908: 44; Imenik dostojanstvenika, činovnika i javnih službenika Kraljevina Hrvatske i Slavonije, 1908: 130; 1911: 124.
- ↑ Dundović J. Adresar 1908: 224; Imenik dostojanstvenika, činovnika i javnih službenika Kraljevina Hrvatske i Slavonije, 1908: 145; 1911: 145; 1912: 141; 1913: 146.
- ↑ Imenik dostojanstvenika, činovnika i javnih službenika Kraljevina Hrvatske i Slavonije, 1908: 226.
- ↑ Imenik dostojanstvenika, činovnika i javnih službenika Kraljevina Hrvatske i Slavonije, 1908: 169.
- ↑ 16,0 16,1 Sandra Prlenda; The History of Social Work in Croatia, 1900- 1960; stranica 14,
- ↑ Dundović J. Adresar 1908: 67.
- ↑ Imenik dostojanstvenika, činovnika i javnih službenika Kraljevina Hrvatske i Slavonije, 1918: 169.
- ↑ „Zaklada predsjednika i osnivača "Prehrane" Šandora A. Alexandera”. Državni arhiv u Zagrebu. Arhivirano iz originala na datum 2013-09-01. Pristupljeno 2014-02-16.
- ↑ Viktor Anton Duišin; Heraldički zbornik, Zbornik plemstva u Hrvatskoj; Slavoniji, Dalmaciji, Bosni-Hercegovini, Dubrovniku, Kotoru i Vojvodini; 1938 Zagreb; 12.
- ↑ Mogenblatt 44/1929, 347, zweite Ausgabe, 19.XII, str.2-3; Mogenblatt 44/1929, 349, zweite Ausgabe, 19.XII, str.1-2; Josip Kraus, Šandor Alexander wie er wirklich war, Mogenblatt 44/1929, 352, str.9-10; Novosti, 23/1929, 352, 19.XII., str.9; Hrvatski radiša, 1930, 1: 11-12; Jugoslavenski Lloyd, 1929, 292:1; Jutarnji list, 18/1929, 6422, 19.II., str.8-9; Trgovačke novine, 6/1929, 31:2; Privreda, 5/1930, 1:1-2; Privredna revija 6/1930, 1:5., itd.
Literatura
- Snješka Knežević, Aleksander Laslo (2011). Židovski Zagreb. Zagreb: AGM, Židovska općina Zagreb. ISBN 978-953-174-393-8.
- Kraus, Ognjen (1998). Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb: Židovska općina Zagreb. ISBN 953-96836-2-9.
- Schwarz, Gavro (1939). Povijest Zagrebačke židovske općine od osnutka do 50-tih godina 19. vijeka. Zagreb: Gaj.
- Banac, Ivo (1988). The National Question in Yugoslavia: Origins, History, Politics. Ithaca, New York: Cornell University Press. ISBN 978-080-149-493-2.
- Domaš Nalbantić, Jasminka (1996). Obitelj. Zagreb: Kulturno društvo «Miroslav Šalom Freiberger» - Novi Liber. ISBN 953-6045-11-7.