Živa Kraus
Živa Kraus | |
![]() Živa Kraus. Foto Paolo Monti, Venecija, 1981 | |
Rođenje | 4. 10. 1945. Zagreb, FNR Jugoslavija |
---|---|
Vrsta umjetnosti | slikarstvo |
Praksa | Likovna akademija Sveučilišta u Zagrebu |
Utjecali | Vasilij Kandinski, Pablo Picasso |
Živa Kraus (Zagreb, 4. 10. 1945), hrvatska i jugoslavenska slikarica i galeristica.
Biografija
Živa Kraus je rođena 4. 10. 1945 u Zagrebu u židovskoj[1][2] porodici Ive i Herme Kraus. Živinu majku su tijekom Drugog svjetskog rata kao studenticu medicine uhapsili i zatvorili u Ljubljani, nakon čega je bila prebačena u zatvor u Italiji. Nakon kapitulacije Italije bila je internirana u Švicarskoj. Živin otac uspio je pobjeći iz Zagreba, spasiti svoju majku, i prijeći u Italiju. Odande je prebjegao u Švicarsku, gdje je na Ženevskom jezeru sreo Hermu. Ondje su se i oženili. Ivo Kraus je za života kupovao djela mnogih jugoslavenskih slikara od Otona Glihe do Frane Šimunovića, nije bio kolekcionar, no bilo mu je prirodno da bude okružen onim što voli i što ga potiče. Živa je stoga od malih nogu išla na izložbe, koncerte, i u kazalište. Sa bratom blizancem, Ognjenom Krausom, polazila je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu. Ognjen je trenutni predsjednik Židovske općine Zagreb. Studirala je slikarstvo na Likovnoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu i diplomirala kod Raula Goldonija. Sa poznatim jugoslavenskim slikarom Marinom Tartaglijom se i osobno družila, susret s njim bio je važan momenat u njezinom životu. Nakon fakulteta organizirala je svoju prvu samostalnu izložbu u Zagrebu. Tijekom 1970-ih Živa je bila desna ruka Peggy Guggenheim u vođenju Zbirke Peggy Guggenheim, te je potom radila u galeriji "Cavallino di Cardazzo" i bila glavni urednik kataloga za venecijanski Biennale. Bila je kustosica međunarodne izložbe u održane Veneciji od 2. 7. do 15. 10. 1978 godine nazvane "Od prirode umjetnosti, od umjetnosti prirodi". Kada se počela baviti fotografijom, nitko nije radio fotografske izložbe u Veneciji. U njezinoj galeriji "Ikona" su u poslijednih 30 godina izlagali najveći autori povijesti fotografije, poput Williama Kleina, Barbare Morgan, Helmuta Newtona i mnogi drugi. Živa je isto tako izlagala i najmlađe, neafirmirane fotografe. Vodila je kompletan likovni program galerije "Sebastijan" u Dubrovniku, preko Varaždina do Beograda sa 25 izložbi godišnje. Odlazila je u svaki atelier i izabrala svaku sliku, te joj je to omogućavalo da ostane u kontaktu sa domovinom. Priredila je izložbe mnogih naših autora u Veneciji i po svijetu, poput Tartaglije, Julija Knifera, Nives Kavurić Kurtović, Ilije Bašičevića Bosilja i dr. Tartagliji je napravila veliku izložbu u Veneciji u "Magazzinima del Sale". Dva puta je bila koordinator hrvatskog paviljona u "Palazzo Fortuny" koji je danas jedan od najznačajnijih prostora izložbi u Veneciji, gdje je 1981 imala prvu veliku izložbu s "Fotografia e Danza". Za "Magazzini del Sale" je dala prijedlog da se Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu predstavi sa svojim muzejem u izgradnji. Bilo bi mnogo više toga učinjeno da je Zagreb ikada bio zainteresiran za suradnju sa Živom.[3]
Reference
- ↑ Snješka Knežević, 2011, str. 101
- ↑ Robert Bajruši, Marina Biluš, Viktor Zahtila. „Židovi koji su izgradili moderni Zagreb”. Nacional. Pristupljeno 2. 11. 2015.
- ↑ Janja Franko (3. 7. 2009). „Zagrebačka galeristica u Veneciji”. Globus. Pristupljeno 2. 11. 2015.
Literatura
- Snješka Knežević, Aleksander Laslo (2011). Židovski Zagreb. Zagreb: AGM, Židovska općina Zagreb. ISBN 978-953-174-393-8.