Analit, ili komponenta (u kliničkoj hemiji), je supstanca ili hemijski konstituent koji je objekat interesa u analitičkoj proceduri.[1][2][3]
Eksperimenti uvek nastoje da izmere osobine analita, dok se sami analiti ne mogu meriti. Na primer glukoza se ne može meriti, ali se može meriti njena koncentracija. U ovom primeru "glukoza" je komponenta a "koncentracije" je merljiva osobina.
Literatura
↑Nešić, S. & Vučetić, J. 1988. Neorganska preparativna hemija. Građevinska knjiga: Beograd.
↑Rajković M. B. i saradnici (1993). Analitička hemija. Beograd: Savremena administracija.