Bitka kod Pelekanona

Bitka kod Pelekanona
Segment Bizantsko-osmanski ratovi
karta osvajanja Orhana: Iznik i Izmit su današnja Nikeja i Nikomedija
Datum 10.-11. VI 1329. Lokacija okolica Nikomedije, Bitinija Ishod osmanska pobjeda
Sukobljene strane
Osmansko Carstvo	Bizantsko Carstvo
Komandanti i vođe
Orhan I	Andronik III Paleolog Jovan VI Kantakuzin
Snage
~4.000 vojnika ili manje[1]	8.000 vojnika[2]
Žrtve i gubici
nepoznato

Bitka kod Pelekanona vođena je 10-11. VI 1329. godine između vojske bizantske vojske predvođene Andronikom III Paleologom i osmanske vojske predvođenih Orhanom. Bitka je dio Bizantsko-osmanskih ratova, a završena je pobjedom Turaka.

Sve češći upadi Osmanlija na bizantske teritorije u Maloj Aziji naterali su Andronika da preduzme pohod na osmansku vojsku. Jedan dio njegove vojske bio je zarobljen u Nikeji koju su Turci opsjeli, pa Andronik kreće kako bi deblokirao grad. Turska vojska predvođena Orhanom ga je dočekala na Pelekanonu i blokirala put prema Nikomediji. U bitci koja je uslijedila i Anronik i Jovan VI Kantakuzin su zadobili lakše povrede. Proširio se glas da je car ubijen, pa je u bizantskoj vojsci zavladala panika. Tako se pokušaj deblokade Nikeje završio neuspjehom. Andronik III je doživio poraz kod Pelekanona 1329., dok je Nikeja pala 1331.^[3] To je omogućilo Turcima da bez većih teškoća osvoje sve bizantske teritorije u Maloj Aziji.

• Bartusis, Mark C. (1997), The Late Byzantine Army: Arms and Society 1204–1453, University of Pennsylvania Press, ISBN 0-8122-1620-2 
• Laiou, Angeliki E. (1972), Constantinople and the Latins: The Foreign Policy of Andronicus II, 1282–1328, Harvard University Press, ISBN 978-0-674-16535-9 
• Treadgold, Warren T. (1997), A History of the Byzantine State and Society, Stanford University Press, ISBN 0-8047-2630-2