Košarkašku karijeru započeo je u srednjoj školi u Comptonu, CA, a nastavio ju je na univerzitetu, prvo u Los Angelesu, a onda i u momčadi Pepperdine Wavesa.[1] Johnson je bio prototip igrača koji je kasno ostvario svoj potencijal, nakon što se dosta mučio na početku karijere.[2] Na draftu1976. godine bio je tek 26. ukupni izbor, a karijeru u SuperSonicsima započeo je kao bek šuter. Međutim, ubrzo je postao glavni igrač u momčadi, koju je 1979. godine predvodio do naslova prvaka, postavši MVP finalne serije. Nakon kratkog boravka u Phoenix Sunsima, Johnson je 1983. godine postao prvi plejmejkerBoston Celticsa, s kojima je osvojio dva naslova prvaka u sedam godina. Pet je puta biran u NBA All-Star momčad, jednom u All-NBA prvu i drugu momčad te devet puta uzastopno u prvu, odnosnosno drugu obrambenu momčad lige.[3] Osim po dobroj obrani, Johnson je bio poznat i po igri u napetim situacijama te je odigrao nekoliko odlučujućih poteza tokom svoje karijere. Umirovio se 1990. godine.[1]
Trenerska karijera
Nakon umirovljenja, Johnson je postao skaut Boston Celticsa,[1] a od 1993. do 1997. i pomoćni trener u klubu. Godine 1999. proveo je jednu sezonu kao trener La Crosse Bobcatsa, a onda je postao pomoćnik u Los Angeles Clippersima; tokom 2003. godine, nakratko je bio privremeni glavni trener momčadi Clippersa nakon odlaska trenera Alvina Gentryja.[4][5] Od 2004. do 2005. godine vodio je D-ligašku momčad Florida Flamea, nakon čega je preuzeo Austin Torose.[4] Tu je momčad vodio sve do svoje iznenadne smrti od srčanog udara u veljači 2007. godine; tog je dana vodio trening prve momčadi, a na samom kraju treninga se srušio i umro.[4]
Ostavština
Boston Celticsi umirovili su dres s brojem 3, što ga je Johnson nosio tokom boravka u klubu. Godine 2010. posthumno je primljen u Kuću slavnih,[6] a mnogi igrači i sportski novinari danas ga smatraju jednim od najpodcijenjenijih igrača u historiji NBA lige.[4][7][8][9]
Los Angeles, CA, Sjedinjene Države
Austin, TX, Sjedinjene Države
