Dinamo Kijev
Dinamo Kijev | ||||||||||||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
ФК Динамо Київ FK Dinamo Kyiv | ||||||||||||||||||||||||||||||||||
![]() | ||||||||||||||||||||||||||||||||||
Općenito | ||||||||||||||||||||||||||||||||||
Liga | Premier-Liha | |||||||||||||||||||||||||||||||||
Osnivanje | 1927. | |||||||||||||||||||||||||||||||||
Stadion | NSK Olimpijskij (70.050 gledatelja) | |||||||||||||||||||||||||||||||||
Ličnosti | ||||||||||||||||||||||||||||||||||
Predsjednik | ![]() | |||||||||||||||||||||||||||||||||
Trener | ![]() | |||||||||||||||||||||||||||||||||
Dresovi | ||||||||||||||||||||||||||||||||||
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||
uredi ![]() |
Dinamo Kijev (ukr. ФК Динамо Київ ruski: Динамо Киев) ukrajinski je profesionalni nogometni klub iz glavnog grada, Kijeva. Igraju na stadionu Dinamo imeni Valeria Lobanovskogo.
Historija
Klub je osnovan 1927. godine kao amaterski klub, dio poznatog sovjetskog sportskog društva Dinamo. Za vrijeme starog SSSR-a klub je bio veliki rival sa onima iz Moskve. Zbog uspiješnih rezultata u međusobnim susretima sa Moskovljanima postao je dio ukrajinskog nacionalnog ponosa i najpopularniji klub države. Klub je čak, iako neslužbeno, prozvan ukrajinskom nacionalnom momčadi i zadobio je veliku pozornost izvan bivšeg Sovjetskog Saveza.
Po raspadu SSSR-a klub je prerastao u najjaču momčad ukrajinske lige. Dominirali su ligom dok Ahmetov nije preuzeo Šahtar iz Donjecka. 2002. i 2005. završili su kao drugi u ligi.
Od 1993. vlasnik kluba je Hrihorij Surkis, bogati i nadasve moćni ukrajinski biznismen. Jedan je od najmoćnijih ljudi istočne Europe, sa velikim interesima u naftnoj kompaniji, te navodno i kriminalu. Ukrajinska vlada bila je optužena za postavljanje preniske cijene za kupnju kluba što je trebalo biti namješteno Surkisu. Vlasnik kluba u dobrim je odnosima sa bivšim predsjednikom Leonidom Kučmom, te su i igrači kluba, kao legendarni Andrij Ševčenko, korišteni za pridobivanje glasova prilikom izbora.
Klub je dosad nastupao na svim prvenstvima SSSR-a i Ukrajine, te i jedno i drugo natjecanje osvojio više puta nego ostale momčadi. 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća reprezentacija SSSR-a bila je sastavljena većinom od igrača Dinama. 1975. osvojili su Kup pobjednika kupova i europski superkup ( porazivši veliki Bayern München ). 1986. opet su osvojili Kup pobjednika kupova. 1999. nastupili su u polufinalu Lige prvaka gdje ih je odveo već sad legendarni Ševčenko.
Podmičivanje suca
1995. nakon što je klub pobijedio danski AaB Aalborg, te ušao u Ligu prvaka igrao je prvu utakmicu sa Panathinaikosom. Nakon utakmice je španjolski sudac Antonio López Nieto tvrdio da su mu prije utakmice čelnici kijevskog kluba nudili novac i 2 krznena kaputa za pristrano suđenje. Klub je odmah izbačen, a Aalborg je došao na njegovo mjesto. Čelnici kluba tvrdili su da je sam sudac htio kupiti te kapute, no nije ih mogao platiti.
Protiv vojske
U povijesti kluba pamti se i streljanje momčadi kluba u ljeto 1942. zbog pobijede nad All-Star timom njemačke vojske. [1] Arhivirano 2007-11-06 na Wayback Machine-u
Nakon što su nacisti okupirali Ukrajinu, momčad Dinama zaposlila se u gradskoj pekari, te su počeli rekreativno igrati nogomet gdje god se moglo. Jednom ih je tako primjetila i njemačka vojska, te su ih pozvali na utakmicu u kojoj su igrači trebali nastupiti pod imenom Start. U toj momčadi nastuplao je 8 igrača Dinama ( Nikolaj Trusević, Mihajil Putistin, Ivan Kuzmenko, Makar Gončarenko, Fedor Tjučev, Mihajil Sviridovskij, Nikolaj Korotkih i Aleksij Klimenko ), te 3 igrača Kijevske Lokomotive ( Vladimir Balakin, Vasilij Sukharev i Mihajil Melnik ).
Tokom ljetnih mjeseci te 1942. godine, Start je igrao utakmice sa njemačkim i savezničkim vojnicima. 12. srpnja porazili su nijemce prvi put. 5 dana kasnije sa 6:0 su dobili još jaču njemačku momčad. 19. srpnja su pobijedili mađarski MSG Wal sa 5:1. 26. srpnja igrao se revanš, no, i ovaj put je Start dobio (3:2). Činilo se da momčad slabi pa su 6. kolovoza Nijemci poslali svoju nepobijedivu Flakelf momčad. Novine, iako su naširoko najavljivale ovu veliku utakmicu, nisu pisali o porazu njemačkog tima sa 1:5. 3 dana kasnije opet igraju i opet sa istim pobjednikom. Nakon pobjede nad Rukhom 16. kolovoza igrači su uhićeni, mučeni, i zatvoreni u obližnjem kampu u Siretzu. Nikolaj Korotkih je umro pri tom mučenju. Veljače 1943. pri napadu partizana trojica igrač su ubijena. Pobjeći su uspijeli Gončarenko, Sviridovskij i Tjučev, te su se kasnije spasili.
Stadion
Dynamo svoje utakmice igra na Lobanovsy Dynamo Stadium, dok one koje privlače veći broj gledatelja budu održane u Republican Stadiumu kao dijelu državnog olimpijskog kompleksa u Kijevu. Također postoji moderan trening centar u predgrađu glavnog grada Koncha-Zaspa.
U sklopu kluba je ( također u Kijevu ) omladinska škola i juniorske momčadi Dynamo-2 Kijev, te Dynamo-3 Kijev.
Trofeji
- Kup pobjednika kupova: 1975., 1986.
- Europski superkup: 1975.
- Ukrajinska Premier liga (15): 1993., 1994., 1995., 1996., 1997., 1998., 1999., 2000., 2001., 2003., 2004., 2007., 2009., 2015., 2016.
- Ukrajinski kup (12): 1993., 1996., 1998., 1999., 2000., 2003., 2005., 2006., 2007., 2014., 2015,2020.
- Ukrajinski superkup (8): 2004., 2006., 2007., 2009., 2011.,2016.,2018.,2019.
- SSSR prvenstvo (13): 1961., 1966., 1967., 1968., 1971., 1974., 1975., 1977., 1980., 1981., 1985., 1986., 1990.
- SSSR kup (9): 1954., 1964., 1966., 1974., 1978., 1982., 1985., 1987., 1990.
- SSSR superkup: 1980., 1985., 1986.
Poznati igrači
Andrij Ševčenko
Oleg Blohin
Igor Belanov
Oleg Protasov
Sergej Rebrov
Valerij Lobanovski
Aleksandar Šokovski
Maksim Šatskih
Valentin Bjalkevič
Kakhaber Kaladze
Aleksandar Alijev
Oleg Husjev
Oleg Lužnji
Artem Milevskij
Andrej Kančelskis
Georgi Demetradze
Florin Cernat
Oleg Salenko
Viktor Onopko
Aleksandr Filimonov
Miloš Ninković
Perica Ognjenović
Māris Verpakovskis
Roman Eremenko
Betão
Kléber
Goran Gavrančić
Taye Taïwo
Diogo Rincón
Ognjen Vukojević
Andrij Jarmolenko
Sergej Fedorov
Domagoj Vida
Benoît Trémoulinas
Taras Mihalik
Jerko Leko
Stanislav Boguš
Badr El Kaddouri
Corrêa
Goran Sablić
Tiberiu Ghioane
Ismaël Bangoura
Marjan Marković
Ruslan Rotan
Gérson Magrão
Goran Popov
Ramiz Mamedov
Dieumerci Mbokani
Ayila Yussuf
Tomislav Bušić
Denis Garmaš
Sergej Sidorčuk
Artem Kravec
Derlis González
Georgi Peev
Júnior Moraes
Josip Pivarić
Sergei Kornilenko
Raffael