Država Slovenaca, Hrvata i Srba
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/92/Austria_hungary_1911.jpg/300px-Austria_hungary_1911.jpg)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/d9/Flag_of_the_State_of_Slovenes%2C_Croats_and_Serbs.svg/300px-Flag_of_the_State_of_Slovenes%2C_Croats_and_Serbs.svg.png)
Država Slovenaca, Hrvata i Srba (skraćeno: Država SHS; slovenski: Država Slovencev, Hrvatov in Srbov) naziv je za kratkotrajnu državu nastalu raspadom Austro-Ugarske na kraju Prvog svjetskog rata. Sačinjavali su je južnoslavenski dijelovi austrougarske monarhije. Postojala je malo više od mjesec dana (od 29. X. do 1. XII. 1918) i usađena je u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Državu SHS u toku njenog kratkotrajnog postojanja priznala je jedino Kraljevina Srbija.
Historija
Država SHS osnovana je nakon odluke hrvatskog Sabora od 29.10.1918. godine da prekine sve državno-pravne veze s Austrijom i Ugarskom [1] koja je sljedeći dan potvrđena i od Mađarskog parlamenta [2], a prvi joj je organ bio Narodno vijeće SHS, osnovano u Zagrebu 29.10. 1918. na čelu sa slovenskim političarem Antonom Korošecom. Potpredsjednici Vijeća bili su Svetozar Pribičević i dr. Ante Pavelić (zubar iz Zagreba, koga ne treba miješati s budućim vođom ustaškog pokreta).
Država se nominalno sastojala od dijelova bivše Austro-Ugarske u kojima su većinu sačinjavali Slovenci, Hrvati i Srbi. Ti su dijelovi bili:
- Hrvatska (teritorije bivše banske Hrvatske, Slavonije i Vojne krajine koji su uživali autonomiju unutar mađarskog dijela bivše Monarhije)
- grofovije Kranjska, Gorenjska, Koruška i Štajerska (teritorije današnje Slovenije) kojima se upravljalo direktno iz Beča)
- Istra (kojom se upravljalo direktno iz Beča)
- Dalmacija (kojom se upravljalo iz Beča)
- Bosna i Hercegovina (austro-ugarski kondominij)
- grad Rijeka kojim se upravljalo iz Budimpešte.
Narodno vijeće je planiralo u novu državu uključiti i područja tzv. Južne Ugarske - Bačku, Banat i Baranju - ali su se tamošnji srpski političari priključili Srpskom narodnom odboru u Novom Sadu i proglasili priključenje Vojvodine Kraljevini Srbiji.
Dana 24.11. 1918. skupština u Rumi proglasila je priključenje Srijema - dotada sastavu Hrvatske to jest države SHS - Srbiji.
Problemi
U međuvremenu se ispostavilo kako Narodno vijeće nema resurse da uspostavi efikasnu vlast na područjima pod svojom nominalnom kontrolom. Po selima su harale bande tzv. zelenog kadra, a po gradovima bjesnile demonstracije i razni pokušaji boljševičke revolucije.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/5/53/Timbre_Verigar_15_Slovenie_SHS_1918.jpg/220px-Timbre_Verigar_15_Slovenie_SHS_1918.jpg)
Mnogo ozbiljniju opasnost po novu državu predstavljala je činjenica da nije međunarodno priznata, što su pokušale iskoristiti neke susjedne države kako bi se teritorijalno proširile na njenu štetu. U tome je najviše uspjeha imala Italija, koja je nakon potapanja bojnog broda Viribus Unitis i praktičke neutralizacije bivše austro-ugarske flote u Puli, iskoristila slabost nove države i bez većeg otpora okupirala Istru, Rijeku, Trst, Slovensko primorje i velike dijelove Dalmacije - teritorije koje su joj imale pripasti po londonskom ugovoru kao nagrada za stupanje u rat na strani Antante.
Istovremeno su izbili oružani sukobi s austrijskim trupama koje su nastojale preuzeti vlast u Mariboru i drugim dijelovima Slovenije, dok su mađarske snage slično pokušale učiniti u Prekomurju i Međimurju.
Narodno vijeće je vrlo brzo shvatilo da jedinu alternativu komadanju zemlje i anarhiji predstavlja njeno što brže ujedinjenje sa Srbijom, koja je iz rata izašla kao pobjednik na strani Antante. U skladu s tim u Beograd je poslana delegacija koja je sprovelo formalno ujedinjenje Države SHS i Kraljevine Srbije u novu državu pod imenom Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca.
Povezano
Izvori
- ↑ „Povijest saborovanja”. Arhivirano iz originala na datum 2010-12-02. Pristupljeno 2010-07-28.
- ↑ Wide anarchy in Austria, New York Times, 31 October 1918