I Want to Live! (sh.Želim živjeti!) je američki crno-bijeli igrani film snimljen 1958. u režiji Roberta Wisea. Po žanru je kombinacija kriminalističkog, dramskog i biografskog filma i u njemu se prikazuje život, odnosno suđenje i pogubljenje Barbare Graham, prostitutke osuđene za ubistvo iz koristoljublja. Film je nastao u produkciji Waltera Wangera, producenta poznatog po liberalnim stavovima i društvenoj angažiranosti svojih ostvarenja; kao predložak su iskorištena pisma koja je Graham iz ćelije smrti slala novinaru Edu Montgomeryju, i koji se u filmu pojavluje kao lik (koji tumači Simon Oakland) i narator. Radnja prikazuje život Barbare Graham (čiji lik tumači Susan Hayward), odnosno kako su je odrastanje u "razorenom domu" i sticaj okolnosti dovele na pogrešni životni put, odnosno bavljenje prostitucijom i sudjelovanjem u sitnim prevarama, te kako će je kobno poznanstvo s kriminalcem učiniti žrtvom pogrešne optužbe za zločin. I Want to Live! je, usprkos "teške" i neugodne teme, imao izuzetan komercijalni uspjeh; to se dijelom tumači i dopadljivoj jazz muzici Johnnyja Mandela koja je objavljen kao hit-album te potakla brojne druge hollywoodske filmaše da je koriste kao pratnju svojih ostvarenja. Većina kritičara, čak i onih koji su film bili skloni nazvati "propagandom za ukidanje smrtne kazne" je, pak, izuzetno impresionirana ulogom Susan Hayward, koja je na kraju osvojila Oscar za najbolju glumicu i kojoj se lik Barbare Graham često navodi kao najbolja uloga karijere. I Want to Live! je nekoliko godina kasnije, pak, postala predmetom kontroverzi, odnosno nekoliko knjiga u kojima novinari koji su bili pratili suđenje utvrdili da je radnja "hollywoodska fikcija" i da je Graham uistinu bila kriva za zločin zbog koga je pogubljenja. Nešto kasnije je u jednom intervjuu slično mišljenje iznijela i sama Hayward, temeljeći se na vlastitom istraživanju dok se bila pripremala za ulogu.
Sjedinjene Države