Pulsar (eng., skraćeno od puls[ating] [st]ar: pulsirajuća zvijezda) je vrsta neutronske zvijezde, snažnoga magnetskoga polja (oko 108T) i brze vrtnje, nazvane po strogo pravilnoj periodičnoj emisiji impulsaelektromagnetskih valova. Zračenje pulsara stiže do Zemlje na mahove (u pulsevima) jer magnetski polovi zvijezde nisu na istome mjestu na kojem se nalaze polovi vrtnje pa je Zemlja obasjana samo u jednom dijelu perioda vrtnje. Prvi pulsar, PSR B1919+21, kojemu je period rotacije 1,3373 sekunde, a udaljen je od Zemlje 2 283 svjetlosne godine, otkrili su 1967. J. B. Burnell i A. Hewish. Poznato ih je više tisuća. Najbrži je pulsar PSR J1748-2446ad (period rotacije 0,00139595 sekunde, udaljen od Zemlje 18 000 svjetlosnih godina), najbliži je PSR J0108-1431 (period rotacije 0,808 sekunde, udaljen od Zemlje 424 svjetlosne godine), a oko pulsara PSR B1257+12 (udaljenoga 1 000 svjetlosnih godina, s periodom rotacije 0,006219 sekunde) otkrivena su 3 planeta. Većina pulsara emitira radiovalove, manji broj valove većih energija, te rendgensko i gama-zračenje. Starenjem pulsari gube energiju, vrtnja im se usporava za približno milijunti dio sekunde godišnje, magnetsko polje slabi i nakon 10 do 100 milijuna godina postaju teško zamjetljive neutronske zvijezde. Najpoznatiji pulsar PSR B0531+21, s periodom vrtnje od 33 milisekunde, ostatak je eksplozijesupernove iz 1054., nalazi se u maglici Rakovici, udaljen od Zemlje 6 500 svjetlosnih godina, a zrači u svim valnim duljinama oko 75 000 puta više energije nego Sunce. Nama pulsar, uslijed vrtnje i uskog snopa radiovalova, izgleda kao svemirskisvjetionik, kao da pulsira. Astronomi koji su otkrili prvi pulsar mislili su da su otkrili prvi signal izvanzemaljske civilizacije.
Neutronske zvijezde su zvijezde promjera približno 12 kilometara, gustoće usporedive s gustoćom atomskih jezgara, razvojna faza zvijezda velike mase nakon što su potrošile svoje nuklearno gorivo i eksplodirale kao supernove. Iako zvijezde u eksploziji velik dio svoje mase odbace u svemir, preostale jezgre još su uvijek masivnije od Sunca (najčešće između 1,38 i 2,1 Sunčeve mase; pri većoj masi urušavanjem preostale jezgre nastale bi crne rupe, a pri manjoj masi bijeli patuljci). Kada se jezgre zvijezda sažmu do promjera od približno 12 km nastaju neutronske zvijezde. Gravitacijsko se urušavanje zaustavlja tek kada odbojne sile među česticama tvari postanu dovoljno snažne da se odupru daljnjemu sažimanju, tj. kada se protoni i elektroni stope u neutrone. U središtu neutronskih zvijezda tlak je toliko velik da je tvar promijenjena, a jezgre su atoma ogoljene. Pretpostavlja se da najveći dio unutrašnjosti neutronskih zvijezda ispunjava suprafluidna (suprafluidnost) neutronska tvar. Neutronske se zvijezde često u početku vrte velikom brzinom, ali se s vremenom, kako gube energiju, usporavaju. Prve neutronske zvijezde otkrivene su kao pulsari.
Teorijski model neutronske zvijezde osmislili su W. Baade i F. Zwicky 1934., britanska astrofizičarka J. B. Burnell i A. Hewish otkrili su 1967. prvi pulsar, američki astrofizičar J. H. Taylor i američki fizičar R. A. Hulse otkrili su dvojni sustav neutronskih zvijezda PSR B1913+16, od kojih je samo jedna bila pulsar, a talijanska astronomkinja Marta Burgay prva je 2004. otkrila zvjezdani sustav dvaju pulsara.
Izvori
↑Taylor, Joseph Hooton, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, preuzeto 20. veljače 2020.
1976. Burton Richter / Samuel C. C. Ting •
1977. Philip Warren Anderson / Nevill Francis Mott / John Hasbrouck van Vleck •
1978. Pjotr Kapica / Arno Allan Penzias / Robert Woodrow Wilson•
1979. Sheldon Lee Glashow / Abdus Salam / Steven Weinberg•
1980. James Cronin / Val Logsdon Fitch •
1981. Nicolaas Bloembergen / Arthur Leonard Schawlow / Kai Siegbahn •
1982. Kenneth G. Wilson •
1983. Subramanijan Čandrasekar / William Alfred Fowler •
1984. Carlo Rubbia / Simon van der Meer •
1985. Klaus von Klitzing •
1986. Ernst Ruska / Gerd Binnig / Heinrich Rohrer•
1987. Georg Bednorz / Karl Alexander Müller •
1988. Leon M. Lederman / Melvin Schwartz / Jack Steinberger •
1989. Norman Foster Ramsey Jr. / Hans Georg Dehmelt / Wolfgang Paul •
1990. Jerome Isaac Friedman / Henry Way Kendall / Richard E. Taylor •
1991. Pierre-Gilles de Gennes •
1992. Georges Charpak•
1993. Russell Alan Hulse / Joseph Hooton Taylor Jr.•
1994. Bertram Brockhouse / Clifford Shull •
1995. Martin Lewis Perl / Frederick Reines •
1996. David Morris Lee / Douglas Osheroff / Robert Coleman Richardson •
1997. Steven Chu / Claude Cohen-Tannoudji / William Daniel Phillips •
1998. Robert B. Laughlin / Horst Ludwig Störmer / Daniel C. Tsui •
1999. Gerardus 't Hooft / Martinus J. G. Veltman •
2000. Žores Alfjorov / Herbert Kroemer / Jack Kilby
2001. – 2024.
2001. Eric Allin Cornell / Wolfgang Ketterle / Carl Wieman •
2002. Raymond Davis Jr. / Masatoshi Koshiba / Riccardo Giacconi•
2003. Aleksej Abrikosov / Vitalij Ginzburg / Anthony James Leggett •
2004. David Gross / Hugh David Politzer / Frank Wilczek •
2005. Theodor W. Hänsch / John L. Hall / Roy J. Glauber •
2006. John C. Mather / George Smoot •
2007. Albert Fert / Peter Grünberg•
2008. Yōichirō Nanbu / Makoto Kobayashi / Toshihide Masukawa •
2009. Charles K. Kao / Willard Boyle / George E. Smith •
2010. Andre Geim / Konstantin Novoselov •
2011. Saul Perlmutter / Adam Riess / Brian Schmidt•
2012. David J. Wineland / Serge Haroche •
2013. François Englert / Peter Higgs•
2014. Isamu Akasaki / Hiroshi Amano / Shūji Nakamura•
2015. Takaaki Kajita / Arthur B. McDonald•
2016. David J. Thouless / Duncan Haldane / John M. Kosterlitz •
2017. Rainer Weiss / Kip Thorne / Barry Barish •
2018. Arthur Ashkin / Gérard Mourou / Donna Strickland •
2019. Jim Peebles / Michel Mayor / Didier Queloz •
2020. Roger Penrose / Reinhard Genzel / Andrea Ghez •
2021. Giorgio Parisi / Klaus Hasselmann / Shukurō Manabe •
2022. Alain Aspect / John Clauser / Anton Zeilinger •
2023. Anne L'Huillier / Ferenc Krausz / Pierre Agostini