Korporacija

Najveće svjetske korporacije
Promet u milijunima dolara, 2005.

Korporacija (lat. corpus = tijelo; engl. corporation; njem. Körperschaft, Kapitalgesellschaft, Aktiengesellschaft ili Handelsgesellschaft) ili kompanija, je pravno lice, koje često ima slična prava kao i fizičko lice: da posjeduje imovinu, zadužuje se, tuži ili bude tužena. Njena svrha je sjedinjavanje, grupiranje poslovnih interesa i predstavlja najčešći oblik poslovnog udruživanja.

Ova definicija sačinjena je po zapadnoj teoriji, gdje je postojala duga zakonodavna praksa koja se bavila pravima i obavezama individualnih trgovaca. Politička ekonomija na teritorijima bivše Jugoslavije najradije koristi pojam "poduzeće" i više ga tretira kao ekonomsku kategoriju.

Reč "korporacija'" potiče od latinskog corpus (telo), predstavljajući "telo sačinjeno od ljudi"; to je grupa ljudi ovlaštena da deluje kao pojedinac (Oxford English Dictionary). Reč "universitas", takođe je korištena da predstavlja grupu ljudi ali se danas pre svega odnosi na grupu učenjaka (vidi: Univerzitet). U Velikoj Britaniji i Republici Irskoj, ovaj pojam se odnosio i na organe lokalnih vlasti koji su upravljali određenim gradskim oblastima, slično mesnim zajednicama. Nakon 1973. godine u Velikoj Britaniji, i od 2001. godine u Republici Irskoj, uveden je novi termin "savet". Samo je Londonska korporacija zadržala stari naziv.

U svakodnevnom, kolokvijalnom, govoru, korporacija se odnosi na privredni subjekt koji posluje u skladu sa vladinim pravnim okvirima.

Crkve, interesne grupe (neprofitne ili dobrovoljne organizacije ili asocijacije), gradovi i lokalne samouprave (koje se mogu nazvati i "javne korporacije"), također imaju, historijski utemeljen, korporativni identitet.

Korporacija je najrazvijeniji oblik društva kapitala. Jedan od pravnih oblika trgovačkih društava; ima brojne prednosti u odnosu na druge pravne oblike trgovačkih društava. Korporacija je uspjela otkloniti sve slabosti ortačkih društava, posebno one koje se odnose na rizik, budući da u slučaju bankrota korporacije vlasnik dionica gubi samo ono što je uložio u dionice.

Pravni položaj

Korporacija je društvo kapitala, koje do sredstava za osnivanje i poslovanje dolazi izdavanjem dionica. Novčani iznos potreban za osnivanje i rad korporacije zove se osnovna glavnica, koja se dijeli na određeni broj dionica. Dionice se nalaze u rukama dioničara, vlasnika korporacije. Korporacije se najčešće osnivaju kao dionička društva. U gigantskim korporacijama broj dioničara se penje na stotine tisuća pa, u nekim slučajevima, i više od milijuna. Korporacija je jedan od najsavršenijih načina prikupljanja kapitala, posebno u onim djelatnostima u kojima priroda procesa proizvodnje zahtijeva velik novac. Korporacije imaju složenu organizacijsku strukturu, s većim brojem poduzeća (kćeri) u svom sastavu.

Korporativno upravljanje

Definicija

Korporativno upravljanje je sustav nadzornih mehanizama pomoću kojih svi dobavljači presudnih resursa osiguravaju povrate na svoja ulaganja u korporaciju, s pažnjom da ne ugroze dugoroči prosperitet i opstanak poslovnog sustava, odnosno korporacije. Korporativno upravljanje je područje koje se bavi odnosima unutar upravljačkih struktura kao i odnosima korporacije sa svim bitnim interesno-utjecajnim skupinama.

Osnovni je kriterij upravljanja korporacijskim poduzećima u njezinu sastavu posredstvom većinskog vlasništva nad dionicama tih poduzeća. Velike korporacije, s obzirom na složenost svoje strukture, pristupaju procesima divizionalizacije organizacijske strukture i decentralizacije rukovođenja, te formiranju relativno autonomnih jedinica po djelatnostima, profitnim centrima i strateškim poslovnim jedinicama, kako bi izbjegli njihovu veliku tromost i poticali prilagođavanje zahtjevima okoline u kojoj djeluju.

Korporacije imaju, posebno one najveće, na stotine pa i više lokalnih kompanija (poduzeća), širom svijeta. Sve se te lokalne kompanije objedinjavaju u manji ili veći broj poslovnih područja, odnosno programa. Jedno poslovno područje odnosno program može objediniti veći broj tvornica iz različitih zemalja koje po srodnosti spadaju u određeno poslovno područje.

Problem koncentracije vlasništva

Istraživanje koncentracije vlasništva ukazuje na nisku razinu odvojenosti vlasništva i kontrole u hrvatskim korporacijama. Visoka koncentracija vlasništva u većini slučajeva sprečava oportuno ponašanje menadžmenta u smislu korištenja kontrole za svoju osobnu korist. Međutim, visoka koncentracija vlasništva ima svoju cijenu – veliki vlasnici, s udjelima koji osiguravaju kontrolu mogu pratiti osobne interese na račun drugih interesno-utjecajnih skupina, a prije svega na račun malih dioničara.[1]

Područja korporativnog upravljanja

Područje korporativnog upravljanja obuhvaća korporativni pravni okvir i praksu donošenja odluka u nadzornim odborima i upravama korporacija, razne aspekte korporativnih financija, zakona koji reguliraju poslovanje vrijednosnim papirima, stečajne zakone, zakone koji reguliraju poslovanje financijskih institucija, odnose sa zaposlenicima, ugovorno pravo i teoriju, vlasnička prava, kompenzacijske sustave i sustave internog informiranja i kontrole.

Kodeks korporativnog upravljanja

Svjesna važnosti odgovornog i etički utemeljenog ponašanja poslovnih subjekata u okviru gospodarstva, svjetske korporacije usvojile djelomično na vlastitu inicijativu, a i po preporuci Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) etički Kodeks poslovanju kojim se obvezala poštivati načela etike u svim svojim poslovnim odnosima te je prihvatila obvezu djelovanja u skladu s načelima odgovornosti, istinitosti, učinkovitosti, transparentnosti, kvalitete, postupanja u dobroj vjeri, te poštovanja dobrih poslovnih običaja prema poslovnim partnerima, poslovnom i društvenom okruženju i vlastitim zaposlenicima.

U Hrvatskoj agencija HANFA i Zagrebačka burza usvojili su početkom 2007. hrvatski Kodeks korporativnog upravljanja (Corporate Governance Codex), u kojemu se definira temeljna načela:[2]

  • transparentnost poslovanja,
  • jasno razračene procedure za rad nadzornog odbora, uprave i drugih organa i struktura koje donose važne odluke,
  • izbjegavanje sukoba interesa,
  • efikasna unutarnja kontrola,
  • efikasan sustav odgovornosti.

Uvažavajući posebice OECD-ove i HANFA-ine smjernice za korporacijsko upravljanje te u skladu s važećim zakonodavstvom Republike Hrvatske, veće hrvatske korporacije usvojile su vlastiti Kodeks korporativnog upravljanja.

Povezano

  • Menadžment
  • Strategija u ekonomiji
  • Dioničko društvo
  • Korporativna komunikacija
  • Management promjena
  • Interna revizija u procesu korporativnog upravljanja

Izvori

Literatura

  • Bahtijarević-Šiber, F., Sikavica, P. (2001). Leksikon menedžmenta. Zagreb. Masmedia
  • Blair, M., Margaret (1995). Ownership and Control: Rethinking corporate governance for the twenty-first century. Washington D.C., The Brookings Institution.

Vanjske veze