Krpelj
| Krpelj | |
|---|---|
| |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Arthropoda |
| Potkoljeno: | Chelicerata |
| Podrazred: | Acarina |
| Nadred: | Parasitiformes |
| Red: | Ixodida |
Krpelj je paukoliki ektoparazit iz reda Ixodida potklase Acarina. Krpelji se dijele na tvrde (familije Nuttalliellidae i Ixodidae) i meke (familija Argasidae).
Krpelji najčešće borave na vrhu visokih trava gdje čekaju prolazak životinje (i čovjeka) na koju se posle identifikacije mirisom zakače pomoću posebnih kuka na prednjim nogama. Identifikacija se dešava putem posebnih hemoreceptora koji reaguju na hemijska jedinjenja u vazduhu. Krpelj tim receptorima prepoznaje ugljen dioksid, mliječnu kiselinu, amonijak kao i kod svih sisara prepoznatljivu butansku kiselinu. Krpelj reaguje i na svjetlosne promjene (posebno tamno-svijetlo) kao i na vibracije.
Krpelji kao izazivači bolesti
Krpelji mogu biti prenosioci brojnih spiroheta, najčešće borelije (bakterija Borrelia burgdorferi) koja može prouzrokovati lajmsku bolest koja je bezopasna ako se dovoljno rano utvrdi. U kasnijem stadijumu ova bolest prouzrokuje komplikacije kao npr. artritis, hronično oticanje zglobova kao i oštećenja perifernog nervnog sistema.
Ubod krpelja je bezbolan tako da je nakon boravka u prirodi neophodno pregledati kožu celog tijela. Posebno pažnju treba posvetiti kontroli mesta sa nježnom kožom, dok je kod djece neophodna kompletna kontrola. Ovaj parazit, ukoliko se ne ukloni, ostaje dugo vremena na „domaćinu“.
Krpelji su insekti koji postaju aktivni čim se temperatura podigne u proleće, a svoje aktivnosti završavaju sa zahlađenjem u jesen. Postoji nekoliko vrsta, ali kako su veoma slične i po izgledu i po ponašanju, sve nose zajednički naziv krpelj. Kada dođu na domaćina, krpelji traže pogodno mesto na kome će ostvariti ubod i hraniti se krvlju.
Posle izvesnog vremena hranjena uvećana do neprepoznatljivosti u odnosu na početni hranjena, ženka krpelja se tada otpusti sa domaćina i na zemlji polaže jaja.
Jaja krpelja se u proleće razviju u larve koje pronalaze svoje prve domaćine, sitne životinje kao što su glodari. Larve zatim rastu do jeseni, a zatim miruju preko zime da bi se na proleće aktivirale i pretvorili u mlade krpelje, svoju najagresivniju fazu.
Drugi krpelji
Krpeljima se naziva i jedna grupa grinja — endoparaziti šugarci, koji žive u koži čovjeka, najčešće između prstiju.
Literatura
- Aeschlimann, André & Thierry A. Freyvogel (1995). „Biology and distribution of ticks of medical importance”. u: Jürg Meier & Julian White. Handbook of Clinical toxicology of Animal Venoms and Poisons. 236. CRC Press. str. 177–189. ISBN 978-0-8493-4489-3.
- Allan, Sandra A. (2001). „Ticks (Class Arachnida: Order Acarina)”. u: William M. Samuel, Margo J. Pybus & A. Allan Kocan. Parasitic Diseases of Wild Mammals. Wiley-Blackwell. str. 72–106. ISBN 978-0-8138-2978-4.[mrtav link]
- Andersson, Martin & Lars Råberg (2011). „Wild rodents and novel human pathogen Candidatus Neoehrlichia mikurensis, southern Sweden”. Emerging Infectious Diseases 17 (9): 1716–1718. DOI:10.3201/eid1709.101058.
- Dennis, David T. & Joseph F. Piesman (2005). „Overview of tick-borne infections of humans”. u: Jesse L. Goodman et al. Tick-borne Diseases of Humans. ASM Press. str. 3–11. ISBN 978-1-55581-238-6.[mrtav link]
- Duffy, David Cameron, Randall Downer & Christie Brinkley (1992). „The effectiveness of Helmeted Guineafowl in the control of the deer tick, the vector of Lyme disease” (Portable Document Format). Wilson Bulletin 104 (2): 342–345.
- de la Fuente, José (2003). „The fossil record and the origin of ticks (Acari: Parasitiformes: Ixodida)”. Experimental and Applied Acarology 29 (3–4): 331–334. DOI:10.1023/A:1025824702816. PMID 14635818.
- Goddard, Jerome (2008). „Tick-borne diseases”. Infectious Diseases and Arthropods. Springer Science+Business Media. ISBN 978-1-60327-399-2.
- Guglielmone, Alberto A., Richard G. Robbing, Dmitry A. Apanaskevich, Trevor N. Petney, Agustín Estrada-Peña, Ivan G. Horak, Renfu Shao & Stephen C. Barker (2010). „The Argasidae, Ixodidae and Nuttalliellidae (Acari: Ixodida) of the world: a list of valid species names” (Portable Document Format). Zootaxa 2528: 1–28.
- Keirans, James E., Carleton M. Clifford, Harry Hoogstraal & Emmett R. Easton (1976). „Discovery of Nuttalliella namaqua Bedford (Acarina: Ixodoidea: Nuttalliellidae) in Tanzania and redescription of the female based on scanning electron microcopy”. Annals of the Entomological Society of America 69 (5): 926–932.
- Kilpatrick, Howard J. & Andrew M. LaBonte (June 2007) (Portable Document Format). Managing Urban Deer in Connecticut: a Guide for Residents and Communities (2nd izd.). Connecticut Department of Environmental Protection.
- Magnarelli, Louis A. (2009). „Global importance of ticks and associated infectious disease agents”. Clinical Microbiology Newsletter 31 (5): 33–37. DOI:10.1016/j.clinmicnews.2009.02.001.
- Mehlhorn, Heinz & Philip M. Armstrong, ur. (2001). „Ticks”. Encyclopedic Reference of Parasitology. Springer Science+Business Media. str. 608–638. ISBN 978-3-540-66819-0.
- Molyneux, D. H. (1993). „Vectors”. u: Francis E. G. Cox. Modern Parasitology: a Textbook of Parasitology (2nd izd.). Wiley-Blackwell. str. 53–74. ISBN 978-0-632-02585-5.
- Nicholson, William L. et al. (2009). „Ticks (Ixodida)”. u: Gary Mullen & Lance Durden. Medical and Veterinary Entomology. Academic Press. str. 483–532. ISBN 978-0-12-372500-4.
- Nuttall, George H. F. (1905). „Ticks and tick-transmitted diseases”. Transactions of the Epidemiological Society of London 24: 12–26.
- Rand, Peter W., Charles Lubelczyk, Mary S. Holman, Eleanor H. Lacombe & Robert P. Smith, Jr. (2004). „Abundance of Ixodes scapularis (Acari: Ixodidae) after complete removal of deer from an isolated offshore island, endemic for Lyme disease”. Journal of Medical Entomology 41 (4): 779–784. DOI:10.1603/0022-2585-41.4.779. PMID 15311475.
- Roshdy, Mohamed A., Harry Hoogstraal, Abdulelah A. Banaja & Samir M. El Shoura (1983). „Nuttalliella namaqua (Ixodoidea: Nuttalliellidae): spiracle structure and surface morphology”. Parasitology Research 69 (6): 817–821. DOI:10.1007/BF00927431.
- Saleh, Hana, Scott Embry, Andromeda Nauli, Seif Atyia & Guha Krishnaswamy (2012). „Anaphylactic reactions to oligosaccharides in red meat: a syndrome in evolution”. Clinical and Molecular Allergy 10 (5). DOI:10.1186/1476-7961-10-5. PMC 3402918. PMID 22397506.
- Sonenshine, Daniel E. (2005). „The biology of tick vectors of human disease”. u: Jesse L. Goodman et al. Tick-borne Diseases of Humans. ASM Press. str. 12–36. ISBN 978-1-55581-238-6.[mrtav link]
- Stafford, Kirby C., III (2007) (Portable Document Format). Tick Management Handbook: an Integrated Guide for Homeowners, Pest Control Operators, and Public Health Officials for the Prevention of Tick-associated Disease. New Haven, Connecticut: The Connecticut Agricultural Experiment Station.
- Wall, Richard & David Shearer (2001). „Ticks (Acari)”. Veterinary Ectoparasites: Biology, Pathology, and Control. John Wiley & Sons. str. 55–82. ISBN 978-0-632-05618-7.
- Walter, W. David, Peter J. Perkins, Allen T. Rutberg & Howard J. Kilpatrick (2002). „Evaluation of immunocontraception in a free-ranging suburban white-tailed deer herd”. Wildlife Society Bulletin 30 (1): 186–192. JSTOR 3784652.
- Wilson, Mark L., Anne M. Ducey, Thomas S. Litwin, Thomas A. Gavin & Andrew Spielman (1990). „Microgeographic distribution of immature Ixodes dammini ticks correlated with deer”. Medical and Veterinary Entomology 4 (2): 151–159. DOI:10.1111/j.1365-2915.1990.tb00273.x. PMID 2132979.
- Zuber, Thomas J. & E. J. Mayeaux (2003). „Tick removal”. Atlas of Primary Care Procedures. Lippincott Williams & Wilkins. str. 63–67. ISBN 978-0-7817-3905-4.
