Ljubinjsko polje

Ljubinjsko polje je kraško polje u Bosni i Hercegovini. Ime je dobilo po Ljubinju, najvećem naselju u polju. Ostala veća naselja su Kruševica, Dubočica i dr. Kroz njega prolazi regionalni put Stolac – Trebinje.

Izduženog je oblika dužine 8,3 km, a najveća širina je 2,0 km, površine oko 8,08 km².^[1]. Pruža se pravcem sjeverozapad - jugoistok između planina Bjelasnice i Viduše, na nadmorskoj visini od oko 400–470 metara. Ljubinjsko polje je u geomorfološkom smislu tipično kraško polje s ravnom terasom. Najvažnije stijene su krečnjaci i dolomiti kredne i jurske starosti, a u polju su zastupljeni tercijarni sedimenti i recentni aluvijumi.^[2] Dno polja je građeno od kvartarnih slojeva prekrivenih tankim slojem ilovače i jednim dijelom crvenice.^[3] Prisutni su i brojni kraški fenomeni, većinom vrtače i škrape. Iako u sastavu tla ima dosta ilovače koja bi mogla zadržavati vodu, ona vrlo brzo ponire.^[4]

Prevladava submediteranska klima s blagim zimama i toplim ljetima. Ljeti se temperatura redovno penje i preko 40 °C, dok se zimske temperature spuste i do – 5 °C. Padavine su obilne i dostižu prosječno 1950 mm, ali nisu ravnomjerno raspoređene. U vegetacionom periodu bilježi se manja količina, oko 30 %. U zimskom periodu padavine su obilnije, u obliku jakih pljuskova s jakim površinskim i vertikalnim otjecanjem. Ovakav raspored se negativno odražava na biljni svijet, pa su okolne planine i brda oskudne u vegetaciji i pretvorena u šikare i kamene goleti. Susreću se šume hrasta medunca, crnog jasena i bijeloga graba, stalno zeleni grm zelenika, drača, tršljika, šmrika i dr.

Polje je pogodno za poljoprivredu zbog dugog perioda vegetacije, koji obično traje do 240 dana. Od 1009 parcela u Ljubinjskom polju obrađuje se 1.006. Nekada je dominirao uzgoj duhana, a sada žitarice, povrće i voće (višnja i jabuka). Obnavlja se i stočarske proizvodnje, koja je u historiji Ljubinjskoga polja bila vrlo razvijena.

Od životinjskih vrsta prisutne su zmije (blavori, crni i smeđi poskoci), gušteri, čagljevi (šakali), lisice i poneka lasica. Od ptica se nalaze jarebice kamenjarke, jastrebovi, sokolovi i sove i rode u vrijeme selidbe.

Izgradnja vještačke akumulacije (jezera) za navodnjavanje polja, na površini od oko 5 hektara i kapaciteta od oko 250.000 kubika vode, počela je 2018. god.^[5] Moći će se navodnjavati oko 280 hektara obradivih površina. Akumulacija je smještena kod ranije izgrađenog manjeg jezera, a koristiti će se vode Bukovog potoka, ponornice koja teče duž polja prema sjeverozapadu gdje ponire. Projekat je vrijedan oko 2,7 mil KM, a 85% novca je kredit Svjetske banke, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske je izdvojilo 200.000 KM, dok je 300.000 iz budžeta Ljubinja. ^[6]

Uticaji na ekosistem kraškog polja izazvani različitim ljudskim djelatnostima nisu dovoljno istraženi.^[7] Uloga inženjerskih i agrotehničkih radova na smanjivanju trajanja poplava u poljima u kršu može imati i negativne posljedice.^[8]

U brdovitim predjelima oko polja na više mjesta vide se okrugle kamene gromile, koje se, smatraju ilirskim grobnicama. U prilog toj tezi svjedoči i nekoliko istaknutih brda i uzvisina, sa ostacima ilirska naselja, gradina. U drugoj polovini XII vijeka Ljubinje sa okolinom spadalo je u oblast Hum, u vlasti Nemanjića. Polovinom XIV vijeka, Stjepan I Kotromanić i Tvrtko I, kralj Bosne pripojili su ove predjele Bosni^[1].

• Enciklopedija Jugoslavije (1962.), knjiga 5, JLZ, Zagreb; str. 568

Ljubinjsko polje na Wikimedijinoj ostavi

• OBRADA ZEMLJE: LJUBINJSKO POLJE POPUT TALIJANSKE TOSKANE Arhivirano 2020-06-22 na Wayback Machine-u
• Ljubinjsko polje: Središte istočne Hercegovine - SVJETLO RIJEČI Arhivirano 2020-02-01 na Wayback Machine-u