Poslije smrti oca Luja VI. 1. kolovoza1137. godine jedva punoljetni Luj VII. je postao novi francuski kralj. Pred sam kraj svoga života otac mu je ugovorio vjenčanje s Elenor vojvodkinjom Akvitanije koja je bila dvije godine mlađa od njega. Taj brak je od samog početka bio neuspjeh. Crkveno obrazovani Luj se nije mogao nositi s liberalno obrazovanom Elenor. Ona sama je za svog muža izjavila kako je mislila da se ženi za muškarca, a ne svećenika.
Poslije petnaest godina braka bez muške djece Luj VII se rastavio od supruge odričući se na taj način Akvitanije. Razvedena Elenor s tako velikim mirazom je odmah upala u oči desetak godina mlađem kralju EngleskeHenriku II. koji je odmah ženi donoseći Engleskoj ovu veliku francusku pokrajinu. S druge strane Luj je tek u trećem braku dobio sina koji ga je naslijedio.
Za vrijeme svog vladanja on nastavlja očevu politiku slabljenja plemića ne uvidjevši prilike za širenje svoga kraljevstva. Građanski rat koji traje 15 godina tijekom njegovog vladanja u Engleskoj je bila prilika koju nije smio propustiti za izbacivanje Engleske iz Francuske. Umjesto smanjivanja okupiranog teritorija on ga na kraju i proširuje darivanjem Akvitanije.
U doba njegove smrti 18. rujna1180. godine Engleska vlada s više od pola tadašnje Francuske. Naslijeđen je od dugo čekanog sina Filipa II.
Napomena: Vladari od 428. do 843. bili su vladari Franačke, dok su vladari od 843. do 987. godine bili vladari Zapadne Franačke. Autohtoni francuski vladari vladaju tek od 987. godine.