Rebetiko
|
Rebetiko | |
|---|---|
 Nematerijalna svjetska baština
| |
| |
 Grčka
| |
| Regija: | Evropa |
| Godina upisa: | 2017. |
| ID: | 01291 |
| Ugroženost: | |
| Poveznica: | UNESCO |
Rebetiko je muzički i kulturni izraz nastao početkom dvadesetog stoljeća među gradskom nižom i radničkom klasom u Grčkoj. Danas je standardizirani repertoar u gotovo svim društvenim prilikama koje uključuju muziku i ples. Prvi put se pojavio poslije grčkog rata za nezavisnost 1821.
U današnju Grčku stigao je poslije grčko-turskog rata 1919–1922. Godine 1923, mirovnim ugovorom u Lozani bila je predviđena velika razmjena stanovništva između dvije zaraćene države. Milion i po Grka napustilo je Malu Aziju i stiglo u Grčku. Ostali Grci nazvali su ih "mikrasiati" (maloazijati) ili "turkosporosi" (tursko sjeme). Sa sobom su donijeli svoju kulturu, a ponajviše svoju muziku, mješavinu grčkih i anadolijskih melodija i ritmova – rebetiko. Turska riječ "ragbet" označava strasnu želju.
Pjesme u rebetiko muzici su uobičajeno melanholične i govore o nesreći običnih ljudi, o ljubavi, patnji, slobodi, hrabrosti, prijateljstvu, zatvoru, alkoholu, narkoticima, smrti, samoći, izgnanstvu... Zbog toga je često nazvan i "grčkim bluzom". [1]
U početku je sviran maloazijskim ili smirnskim stilom, mešavinom maloazijske muzičke tradicije. Sviran je na vrlo različitim instrumentima (violina, ud, santuri, kanonaki...), dok su muzičare pratili glasovi u visokim registrima. Novi stil, pirejski, svirao se samo na tri instrumenta – buzuki, baglama i gitara, dok su glasovi prešli u niže registre. Buzuki, instrument nalik mandolini sa tonalitetom lutnje, tokom narednih decenija, preuzeo je dominantno mjesto u izvođenju rebetika i uopšte grčke popularne muzike.
Pored razvoja u Grčkoj, smatra da je za istoriju rebetika važna i grčka dijaspora u Americi. Između dva svjetska rata, različite američke diskografske kuće snimale su prve ploče rebetiko, a kasnije i u Grčkoj.
Nematerijalna kulturna baština
Rebetiko je upisan na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa čovječanstva kao element nematerijalnog kulturnog naslijeđa Grčke.[2]
Odluku o upisu donio je Međuvladin komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog nasleđa na 12. zasjedanju koje je održano od 4. do 9. decembra 2017. god. na ostrvu Jeju, Južna Koreja.[3]
Izvori
- ↑ „Rebetiko, grčki bluz”. Balkan magazin. Arhivirano iz originala na datum 2021-04-19. Pristupljeno 20. 1. 2025.
- ↑ „Nematerijalna kulturna baština u Grčkoj”. UNESCO. Pristupljeno 9. 1. 2025.
- ↑ „Rebetiko”. UNESCO. Pristupljeno 9. 10. 2024.
