Stari grad Dubrovnik

Stari grad Dubrovnik naziv je za srednjovjekovnu tvrđavu na području naselja Višnjica, opština Ilijaš, Bosna i Hercegovina. Proglašen je za nacionalni spomenik BiH.[1]

Lokacija

Sagrađen je na brdu Hum, na nadmorskoj visini 882 metra, iznad ušća potoka Zenika u rijeku Misoču, oko 10 km. od Ilijaša.

Historija

U 13. stoljeću područje između Sarajevskog i Visočkog polja pripadalo je staroj bosanskoj župi Vidogošći-Vogošći, u kojoj je Dubrovnik, zajedno sa podgrađem, glavni politički centar ove župe.[2]

Nema preciznih podataka o nastanku grada. Prema predanju, Dubrovčani su ovdje topili srebrnu i željeznu rudu i podigli grad uz odobrenje Kulina bana.

Prvi put se spominje u zapisu Dubrovačke kancelarije (Diversa Cancellariae) u kojem se govori o prevozu robu i do mjesta zvanog “Doboruonich”. Grad je pripadao bosanskom Mirkovići (vlastela)knezu Batiću, iz doba kralja Tvrtka II, o čemu svjedoči stećak sa natpisom iz Kopošića.

Bosanski Dubrovnik se spominje i u ugovoru iz 1503,između ugarskog kralja Vladislava i Osmanlijskog carstva.

Bobovac i Visoki su pali pod osmanlijsku upravu 1463. godine i pretpostavlja se da je tada osvojen i Dubrovnik. U doba sultana Mehmeda II, grad je imao posadu sa dizdarom. Posada je bila u gradu do 1655. godine.

Opis dobra

Tvrđava je nepravilnog oblika i prilagođena konfiguraciji terena. Podignuta je na zaravni koja se postepeno spušta prema rječicama. Mjesto je pogodno za odbrambene svrhe. Na koti Stup bila je detaširana kula-stražara koja je bila uobičajena kao sastavni dio srednjovjekovnog odbrambenog utvrđenja.

Sastojala se iz dva dijela[3]. Gornji, glavni dio utvrđenja, dužine je 72 m, širine od 5-17,5 m, ukupne površine 902 m2. Prosječna debljina zidova je 1,40 m, na nekim mjestima i do 1,50 m. Zidovi zidani su od prirodnih, krečnjačkih ploča lokalnog kamena i samo sa vanjske strane pritesani kako bi zid bio nešto ravniji. Na istočnom kraju je kula kružne osnove prečnika 7,5 m , a na sjevernom zidu su dvije četverougaone kule. Uz južni zid je također jedna isturena četverougaona kula 7x6 metara, a uz njen zapadni zid je prislonjena jedna prostorija nepoznate namjene (dimenzija 9x5 m). Otprilike na sredini grada je bunar, istesan u stijeni i ograđen velikim kamenjem. Unutar gradskih zidina konstatirani su ostaci temelja još nekih zidova.[4] Do danas na Starom gradu Dubrovniku nije bilo konzervatorsko-restauratorskih radova, ali se planiraju.[5]

Jugozapadno od grada, pod tabijom je toponim Varoš. Kod mještana je također živa tradicija da se tu, ispod grada, nalazila varoš. Sada nema nikakvih tragova na tom mjestu.

Literatura

Reference

  1. ↑ „Stari grad Dubrovnik”. Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 9. 2018. [mrtav link]
  2. ↑ Pavao Anđelić: Teritorijalna organizacija srednjovjekovne Bosne
  3. ↑ „Husref Redžić: Srednjovjekovni gradovi u Bosni i Hercegovini”. Sarajevo publishing, Sarajevo 2009.. Pristupljeno 9. 2. 2017. 
  4. ↑ „Hamdija Kreševljaković, STARI BOSANSKI GRADOVI”. Naše starine I, Sarajevo, 1953, 7-45 –. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  5. ↑ „Stari grad Dudrovnik”. Arhivirano iz originala na datum 2016-05-09. Pristupljeno 2017-02-07. 

Vanjske veze