Venecijanski jezik

Venecijanski jezik
Venecijanski jezik
Łéngua vèneta
Države	Italija, Slovenija, Hrvatska, Brazil (u državama; Espírito Santo, São Paulo, Paraná, Rio Grande do Sul i Santa Catarina - pod imenom talijan sa dodatcima iz portugalskog i drugih sjevero italskih jezika), Meksiko
Regije	Jadran
Broj govornika	2,180,000
Jezična porodica	Indoevropski jezici Italski Romanski Zapadnoitalski Zapadni Galoiberski Galoromanski Galoitalski Venecijanski Venecijanski jezik; ; ; ; ; ; ; ; ;
Pismo	Latinica
Jezični kodovi
ISO 639-1	–
ISO 639-2	roa
ISO 639-3	vec

Venecijanski ili venetski jezik (venecijanski: Łéngua vèneta, venexiàn/venesiàn talijanski: veneto; ISO 639-3: ^[1]) je jedan od pet galoitalskih jezika iz iz sjeveroistočne Italije.

Geografska rasprostranjenost

Venecijanskim govori oko 2,180,000 ^[1] ljudi u Venetu, od Venecije do Verone na zapadu, južno do rijeke Po, a istočno do Furlanije i Trsta. Venecijanski se govori i u primorskom dijelu Slovenije i na poluotoku Istri i nešto manje po Dalmaciji u Hrvatskoj (računa se da oko 50,000 ljudi govori taj jezik).^[1] U Brazilu se njime služi oko 4 000 000 ljudi u državama; Espírito Santo, São Paulo, Paraná, Rio Grande do Sul i Santa Catarina. Venecijanski se govori i u Meksiku (Chipilo venecijanski dijalekt)

Dijalekti

Venecijanski ima nekoliko dijalekata; bisiacco (govori se u provinciji Gorizia), triestino (provincija Trieste), istrian (po Istri i sam venecijanski (provincija Venecija).^[1]

Venecijanski se nesmije brkati sa antičkim venetskim jezikom kojeg su govorili Veneti, u istoj regiji u 6. vijeku pne.

Historija

Glavni članak: Venecijanska književnost

Venecijanski jezik nastao je od vulgarnog latinskog, pod utjecajem Kelta (eventualno Veneta) i jezika germanskih plemena (Vizigota, Langobarda i Ostrogota) koja su provalila u Sjevernu Italiju u 5. vijeku. Venecijanski se kao poznati pisani jezik, pojavio već u 13. vijeku, sa puno riječi iz grčkog i latinskog; "piròn" (viljuška), "carega" (stolica) "fanela" (potkošulja)

Venecijanski jezik bio je ugledan za vrijeme Mletačke Republike, tada je bio lingua franca Mediterana. Poznati pisci na venecijanskom bili su komediografi Ruzante (1502-1542) i Carlo Goldoni (1707-1793). Ruzante i Goldoni, slijedbenici su antičke talijanske kazalište tradicije - commedia dell'arte, svoja djela pisali su na narodnom venecijanskom govoru. Od ostalih autora koji su pisali na venecijanskom valja spomenuti prijevode Ilijade od Casanove (1725-1798) i Francesca Boarettia, te pjesme Biagia Marina (1891-1985). Poznat je i rukopis pod nazivom "Dijalog Cecca da Ronchitija od Bruzene o novoj zvijezdi" pripisan Galileu (1564-1642).

Danteov toskanski je kao književni jezik zasjenio venecijanski. Nakon propasti Mletačke Republike, venecijanski se postupno prestao koristiti i za administrativne svrhe. A od ujedinjenja Italije 1866, standarni talijanski (toskanski), potpuno je zasjenio venecijanski. Trenutno se venecijanski koristi samo u neformalnim oblicima razgovora po Venetu. Mnogi stanovnici Veneta su se zbog naglog osiromašenja regije, iselili u prekomorske zemlje (Brazil, Meksiko) osobito između 1870 - 1905 i 1945 i 1960.

Venecijanski emigranti stvorili su velike zajednice u Argentini, Brazilu (Talian), Meksiku (Chipilo venecijanski dijalekt), i Rumunjskoj, gdje se Venecijanski jezik još uvijek govori.

Regionalni parlament Veneta službeno je priznao postojanje Venecijanskog jezika (Łéngua Veneta) 28. marta 2007. - Zakonom o zaštiti i valorizaciji venecijanskog jezika i kulture.

Mali etimološki rječnik venecijanskog jezika

Kao izravni regionalni nasljednik latinskog, većina riječi u venecijanskom leksiku potječe iz latinskog, a od novijeg doba od toskanskog, tako da je većina riječi srodna s odgovarajućim riječima u talijanskom. No u venecijanskom ima puno riječi izvedenih iz drugih jezika, kao što su; grčki, gotski i njemački, koje nemaju srodnosti sa talijanskim riječima, takvi primjeri su:

collapse: collapse;"

Venecijanski	Srpskohrvatski	Talijanski	Izvor venecijanske riječi
uncò, 'ncò, incò, anco, ancuo	danas	oggi	od latinskih hunc + hodie
apoteca	apoteka	farmacia	od njemačke Apotheke
trincàr	piti	bere	od njemačke trinken
becàr	ljuto začinjeno	essere piccante	od talijanskog glagola beccare: doslovce "kljucati"
armelin	marelica	albicocca	od armenske riječi
bisato, bisata	jegulja	anguilla	od latinske riječi: bestia ("životinja"); biscia (vrsta zmije)
bisa, biso	zmija	serpente	od latinske riječi: bestia ("životinja, zvijer"); biscia (vrsta zmije)
bìsi	grašak	piselli	od talijanske riječi
isarda, risardola	gušter	lucertola	od latinskog lacerta
trar via	baciti	tirare	o talijanskog tirare via
calìgo	magla	nebbia	od latinske riječi caligo
cantón	ugao / strana	angolo/parte	od latinske riječi cantus
catàr	pronaći+uzeti	trovare+prendere	od latinske riječi adcaptare
caréga, trón	stolica	sedia	od latinske cathedra, od grčke thronus
petar sò	pasti	cascare	od latinske cadere
ciao	zdravo, doviđenja	ciao	od venecijanske riječi za roba s-ciao (od vulgarnog latinskog sclavus) zapravo kratice s-ciavo vostro (sluga pokorni)
ciapàr	uhvatiti, uzeti	prendere	od latinske riječi capere: uzeti
co	kad	quando	od latinske riječi cum, ali možda od staroroslavenskog ked, kad
copàr	ubiti	uccidere	od staro talijanske riječi accoppare: doslovno "odsjeći glavu"
carpeta	mini suknja	gonna mini	kao prostirka
còtoła, còtola	suknja	sottana	od latinske riječi cotta: pokrivalo, odjeća
fanela	majica	maglietta	od grčke riječi fanela
gòto, bicer	čaša za piće	bicchiere	od latinske riječi gut(t)us: "bočica"
insìa	izlaz	uscita	od latinske riječi in + exita
mi	ja	io	od latinske riječi: me
morsegàr, smorsegàr	ugristi	mordere	od latinske riječi: morsus ("izgrižen")
mustaci	brkovi	baffi	od grčke riječi moustaki
munìn, gato , gatin	mačka	gatto	vjerojatno od glasanja "mjau"
meda	veliki snop	grosso covone	od latinske riječi: messe (žetva)
musso	magarac	asino	?
nòtoła, notol	šišmiš	pipistrello	od latinske riječi: not (noć)
pantegàna	štakor	ratto	od slovenske riječi podgana (od latinskog ponticanus - ponto crno more)
pinciar	tući, varati, spolni odnos	imbrogliare, superare in gara, amplesso	od francuske riječi pincer: prikliještiti
pirón	viljuška	forchetta	od grčke riječi pirouni
ciàcołe	glasine, ogovaranja	chiacchiere
plao far	zabušavati, učiti za pomorca	marinare scuola	od njemačkog blauen
pomo/pón	jabuka	mela	od latinskog pomus
schei	novac	denaro soldi	od njemačkog schei-kovanica
saltapaiusk	skakavac	cavalletta	od latinskog salta: skočiti + paiusk: trava
sghiràt	vjeverica	scoiattolo	najvjerovatnije od grčkog: skiouros vjeverica
sgnapa	lozovača, rakija	grappa acquavite	od njemačkog schnaps
sgorlàr, scorlàr	tresti	scuotere	od latinskog: ex + crollare (latinski)
strica	linija, crta, potez, traka	linea, striscia	od staronjemačkog korijena: *strik
strucar	udarati / stisnuti	premere, schiacciare	od staronjemačkog korijena: *strik
supiàr, subiàr, sficiàr	zviždati	fischiare	sub + flare (is + puhati)
tòr su	pokupiti	raccogliere	od latinskog tollere (oduzeti)
técia, tegia	tava	pentola	od latinskog tecula (latinski)
tosàto, tosàt, buteleto , fio	momak, dečko	ragazzo	od talijanskog tosare: "ošišati")
puto, putèło, putełeto , putèo	momak, dječak	ragazzo	od latinskog puer, putus (dijete)
matelot	momak, dečko	ragazzo	vjerojatno od francuskog matelot ("mornar")
vaca	krava	mucca, vacca	od latinskog vacca (krava)
sc-iopa, sc-iopòn	puška	fucile-scoppiare	od latinskog scloppum (pištolj)

Literatura

Gianfranco Cavallarin: Esiste la lingua Veneta?, Est Ediçòs;
MacKay, Carolyn J. (1993) Il dialetto vento di Segusino e Chipilo, grafiche Antiga, Cornuda ’93.
Sartor, Mario - Ursini, Flavia. (1983) Cent’anni di emigrazione: una comunità veneta sugli altipiani del Messico, Grafiche Antiga, Cornuda, (Treviso).

Izvori

↑ ^1,0 ^1,1 ^1,2 ^1,3 ^1,4 Ethnologue report for language code:vec

Vanjske poveznice

[vec-1] 1,0 ^1,1 ^1,2 ^1,3 ^1,4 Ethnologue report for language code:vec

[1]