Vitruvijev čovjek

Vitruvijev čovjek

Leonardo da Vinci, oko 1487.

tuš i pero , 34,4 × 25,5 cm

Galerija Akademije, Venecija

Vitruvijev čovjek jeste svjetski poznati crtež Leonarda da Vincija, nastao oko 1487.^[1] Uz crtež se nalaze i bilješke zasnovane na djelu čuvenog arhitekta Vitruvija. Urađen je perom i tintom na papiru, a prikazuje figuru muškarca u dvjema pozicijama koje se preklapaju, s raširenim rukama (u jednoj) te raširenim rukama i nogama (u drugoj), oko kojih su istovremeno opisani kružnica i kvadrat. Crtež i tekst ponekad se nazivaju Zakonom proporcija ili, rjeđe, Proporcijama čovjeka. Čuva se u Galleriji dell'Accademia u Veneciji i, kao većina radova na papiru, prikazuje se samo povremeno.^[2][3]

Crtež je zasnovan na korelacijama idealnih ljudskih proporcija i geometrije^[4] koje je opisao starorimski arhitekt Vitruvije u trećoj knjizi svoje rasprave De Architectura (O arhitekturi). On je opisao ljudsku figuru kao osnovni izvor proporcija među tzv. klasičnim arhitektonskim porecima. I drugi umjetnici pokušali su oslikati ovaj koncept, ali s manje uspjeha. Leonardov crtež tradicionalno se imenuje u počast Vitruviju.

Ovaj crtež predstavlja spoj umjetnosti i nauke tokom renesanse te je savršen primjer Leonardovog zanimanja za proporcije. Također predstavlja i kamen temeljac Leonardovih pokušaja da uspostavi odnose između čovjeka i prirode. Encyclopaedia Britannica u svom web-izdanju navodi: "Leonardo je zamislio ovaj veliki slikovni dijagram ljudskog tijela koji je napravio kroz svoje anatomske crteže i Vitruvijevog čovjeka kao cosmografia del minor mondo (kozmografiju mikrosvijeta). Vjerovao je da su mehanizmi ljudskog tijela analogni mehanizmima u svemiru."

Prema Leonardovom viđenju pratećeg teksta, napisanog u ogledalnom rukopisu, crtež je urađen kao studija o proporcijama ljudskog (muškog) tijela, kao što je opisao Vitruvije:

• dlan je širina 4 prsta
• stopa(lo) je širina 4 dlana (npr., oko 12 inča)
• kubit je širina 6 dlanova
• korak iznosi 4 kubita
• visina čovjeka iznosi 4 koraka (tj. 24 dlana)
• "erit eaque mensura ad manas pansas" (dužina čovjekovih raširenih ruku (raspon ruku) jednak je njegovoj visini)
• razmak između početka kose na čelu i dna brade jeste 1/10 čovjekove visine
• razmak između vrha glave i dna brade jeste 1/8 čovjekove visine
• razmak između dna vrata i do početka kose jeste 1/6 čovjekove visine
• maksimalna širina ramena jeste 1/4 čovjekove visine
• razmak između sredine prsa do vrha glave jeste 1/4 čovjekove visine
• razmak od lakta do vrha šake jeste 1/4 čovjekove visine
• razmak od lakta do pazuha jeste 1/8 čovjekove visine
• dužina šake je 1/10 čovjekove visine
• razmak između dna brade i nosa jeste 1/3 visine glave
• razmak između početka kose i obrva jeste 1/3 dužine lica
• dužina uha jeste 1/3 dužine lica
• dužina čovjekovog stopala jeste 1/6 njegove visine

Leonardo očito ilustrira De architectura 3.1.2-3, gdje se kaže:

Ljudsko tijelo stvoreno je tako da je lice, od brade do vrha čela i najdonjih korjenova kose, deseti dio ukupne visine; otvorena šaka, od zapešća do vrha srednjeg prsta, jednaka je licu; glava, od brade do vrha, jeste 1/8, a s vratom i ramenom od vrha prsa do najdonjih korjenova kose jeste 1/6 visine; od sredine prsa do vrha glave jeste 1/4 visine. Ako uzmemo visinu/dužinu samog lica, razmak između dna brade do ispod nozdrva jeste 1/3; isti je i razmak od linije između obrva do ispod nozdrva; od obrva do najdonjih korjenova kose također je 1/3 lica, uključujući čelo. Dužina stopala je 1/6 čovjekove visine, dužina podlaktice je 1/4, a širina prsa također 1/4. I ostali dijelovi imaju vlastite simetrične proporcije; antički slikari i kipari postigli su veliki i trajni renome koristeći se upravo njima. Slično tome, u dijelovima hrama treba biti najveća harmonija u simetrijskim odnosima različitih dijelova prema općoj veličini cjeline. Zatim ponovo, centralna tačka ljudskog tijela je prirodno pupak. Ako čovjek bude položen poleđice s raširenim rukama i nogama, a zatim u pupak bude "zaboden" šestar, prsti ruku i nogu dodirivat će kružnicu opisanu iz pupka. I jednako kao što se oko ljudskog tijela može opisati kružnica, isto se može opisati i kvadrat. Ako izmjerimo razmak od tabana do vrha glave i onda tu mjeru primijenimo na raširene ruke, ustanovit će se da je širina jednaka visini, kao i u slučaju ravnih površina koje su savršeno kvadratne.^[5]

Višestruka tačka gledišta, čiji korijeni počinju s romantizmom, uvjerila nas je da ne postoji univerzalni set proporcija za ljudsko tijelo. Ustanovljena je i posebna disciplina, antropometrija, kako bi se opisale individualne varijacije. Vitruvijeve tvrdnje mogu se interpretirati kao tvrdnje o prosječnim proporcijama. Vitruvije se namučio da ustanovi preciznu matematičku definiciju onoga što je mislio rekavši da je pupak centar tijela, ali druge definicije dovele su do različitih rezultata; npr., težište ljudskog tijela zavisi od pozicije udova i u stojećem položaju obično je 10 cm ispod pupka, blizu vrha kosti u kuku.

Leonardov crtež kombinira pažljivo čitanje drevnog teksta s njegovim vlastitim zapažanjima o stvarnim ljudskim tijelima. U crtanju kružnice i kvadrata on ispravno zapaža da kvadrat ne može imati isti centar kao i kružnica^[6], tj. pupak, već je on nešto niže. Ova ispravka je inovativni dio Leonardovog crteža i ono što ga razlikuje od prijašnjih ilustracija. Također odstupa od Vitruvija u tome što je nacrtao ruke podignute u položaj u kojem su vrhovi prstiju u istoj visini s vrhom glave, dok su kod Vitruvija pod mnogo manjim uglom, u kojem ruke tvore linije koje prolaze kroz pupak.

Sam crtež često se koristi kao implicitni simbol suštinske simetričnosti ljudskog tijela, a u proširenom značenju i svemira kao cjeline.

Ispitivanjem crteža može se uočiti da kombinacija položajâ ruku i nogu zapravo tvori 16 različitih položaja. Položaj s pravo ispruženim rukama i spojenim nogama upisan je u kvadrat, dok je položaj "raširenih orlovih krila" upisan u kružnicu.

Crtež je bio u kolekciji Giuseppea Bossija koji ga je ubacio u svoju monografiju o Leonardovoj Posljednjoj večeri pod nazivom Del Cenacolo di Leonardo Da Vinci libri quattro ("Posljednja večera" L. da Vincija, knjiga 4) (1810).^[7] Naredne godine odvojio je dio monografije koji se odnosio na Vitruvijevog čovjeka i objavio ga kao Delle opinioni di Leonardo da Vinci intorno alla simmetria de Corpi Umani (Mišljenja L. da Vincija o simetričnosti ljudskog tijela) (1811), s posvetom svom prijatelju Antoniju Canovi.^[8]

Nakon Bossijeve smrti 1815. Vitruvijev čovjek došao je u posjed Gallerije dell'Accademia, zajedno s većinom njegovih crteža.

Vitruvijev čovjek danas se koristi kao savremeni simbol medicinskih profesionalaca i medicinskih establišmenta. Mnoge medicinske kompanije prihvatile su ovu umjetninu kao simbol njihove grupe, kompanije ili organizacije, naročito u SAD-u, Saudijskoj Arabiji, Indiji i Njemačkoj. Također predstavlja alternativnu medicinu i holopatski pristup zdravlju.

Ovaj crtež ostaje jedno od najspominjanijih i najreproduciranijih umjetničkih djela u današnjem svijetu. Proporcije ljudskog tijela, kakve je predložio Vitruvije, nadahnule su mnoge umjetnike da naslikaju svoju verziju Vitruvijevog čovjeka:

• Cesare Cesariano (1521) koji je bio urednik važnog izdanja Vitruvijevog djela De Architectura (pretpostavlja se da je Da Vinci uradio ilustracije za ovo izdanje)
• Albrecht Dürer (1528) u svojoj knjizi Vier Bücher von menschlicher Proportion (Četiri knjige o ljudskim proporcijama)
• Pietro di Giacomo Cataneo (1554)
• Heinrich Lautensack (1618)
• William Blake (1795) "Glad Day" (danas poznata kao "Albion rose"); ova verzija je bez kružnice i kvadrata
• Verzija Susan D. White Sex Change for Vitruvian Man (Promjena spola Vitruvijevog čovjeka) (2005)^[9]

Osim upotrebe u medicinskoj profesiji, ovaj crtež korišten je u raznim fiktivnim i nefiktivnim medijima za različite simboličke svrhe. Npr., pojavljuje se na nacionalnoj strani italijanske kovanice od 1 eura, a odabrao ga je ministar ekonomije (i kasniji predsjednik Italije) Carlo Azeglio Ciampi zbog njegovog visokosimboličnog značenja "čovjeka kao mjere svih stvari". Figura istog oblika obučena u svemirsko odijelo bila je na naljepnici koju su na desnom ramenu svog svemirskog odijela nosili članovi Američke vanraketne pokretne jedinice (EMU) koju je koristila NASA. Ovu naljepnicu, nazvanu EVA-naljepnica, dobijali su i svemirski šetači i stavljali su je na svoje kombinezone kao znak da su završili svemirsku šetnju.

Stilizirane figure Vitruvijevog čovjeka prihvaćene su za sličice koje predstavljaju dostupnost u Mac OS-u.^[10] i računarske interfejse GNOME desktopa.

Naročito kad se koristi u fikciji, ovaj crtež se obično modificira kako bi odgovarao okruženju, i to dodavanjem lika^[11], kostura ili ne-ljudskog bića^[12] (kao što je robot u naučnoj fantastici ili životinja). Lahko prepoznatljiva slika pogodna je da se o njoj često govori.^[13]

Vitruvijev čovjek na Wikimedijinoj ostavi

• Stranica Univerziteta Willamette o Vitruvijevom čovjeku Arhivirano 2004-09-20 na Wayback Machine-u
• Stranica Univerziteta Stanford o Vitruvijevom čovjeku
• Vitruvijev čovjek i kvadratura kruga Arhivirano 2014-02-07 na Wayback Machine-u (de)
• Leonardov Vitruvijev čovjek
• Video o Vitruvijevom čovjeku
• Savremena interpretacija Vitruvijevog čovjeka^{[mrtav link]}