Dokument

Dokument je pisana ili crtana reprezentacija misli. Ima korijene kao riječ iz latinskog: Documentum što znači lekcija - glagol doceō znači "predavati, učiti", a jednako se izgovara, u prošlosti često je korišten kao termin za pisani dokaz korišten kao evidencija. U dobu računara, dokument je često korišten da opiše uglavnom tekstualnu računarsku datoteku, zajedno sa svojom strukturom i dizajnom, kao što su fontovi, boje i dodatne slike.

Moderni pojam 'dokument' se ne može više definisati svojim prijenosnim medijem (kao što je papir), prateći postojanje elektronskih dokumenata.

Formalni pojam 'dokument' je definisan u bibliotekarstvu i informatici, kao i u nauci o dokumentima, kao osnovna teoretska konstrukcija. To je sve ono što može biti očuvano ili prikazano u redu da se servira kao dokaz za neku svrhu. Klasični primjer dat od strane Suzanne Briet je antilopa:

"Antilopa koja trči divljinom na ravnicama Afrike ne treba biti smatrana dokumentom, ona radi svoje. Ali ako se zatoči, prebaci u zoološki vrt i postane predmet istraživanja, onda ona postaje dokument. Tada postane fizički dokaz korišten od strane onih koji je proučavaju. Upravo, naučni članci napisani o antilopi su sekundarni dokumenti, pošto je sama antilopa primarni dokument." (spomenuto u Bucklandu, 1998.[1]). (Ovaj pogled je viđen kao rani izraz onoga što je danas poznato kao teorija činilac-mreža).

Koncept

Koncept dokumenta je definisan kao “bilo koji konkretan ili simboličan znak, sačuvan ili snimljen, za rekonstrukciju ili dokazivanje fenomena, bilo fizičkog ili mentalnog".[2]

Veoma citiran članak se pita "šta je to dokument" i definiše ga ovako: “Razvojni pojam ‘‘dokumenta’’ među Jonathanom (popom), Otletom, Briet, Schürmeyerom, i ostalim dokumentalistima znalajno je naglašeno bilo šta što funkcioniše kao dokument umjesto samo tradicionalna fizička forma dokumenata. Izgleda da je prelazak na digitalnu tehnologiju učinio da se napravi ova razlika još značajnijom. Promišljene analize Levy-a su pokazale da je akcenat na tehnologiji digitalnih dokumenata otežalo naše razumijevanje digitalnih dokumenata kao dokumenata (npr. Levy, 1994.[3]). Konvencionalni dokument, kao što su e-mail poruke ili tehnički izveštaj, postoji fizički u digitalnoj tehnologiji kao niz bitova, baš kao i sve drugo u digitalnoj okolini. Kao predmet studije, kreiran je dokument. On je postao fizički dokaz od strane onih koji ga studiraju.

Vrijednost istraživanja dokumenta na primjeru: Avijacija za mnoge je ezoterična tema. To je zamršena kombinacija ljudi, mašina i okoline. Zbog tehnoloških fasada koje preovladavaju avijacijom, ljudi su gotovo nesvjesni njenog estetskog izgleda posebno kod letenja. Ovo ima ozbiljne implikacije za obrazovanje avijacije. Čak i profesionalci koji rukuju bezbjednosti letova i putnika su neka vrsta realizacije književnih vrijednosti avijacije koji se u osnovi bave letovima. Naučne intervencije za obrazovanje mladih i avijacijskih stručnjaka o pitanjima sigurnosti, takođe, je rijetka. Cilj jednog istraživanja može biti avijacijski dokumenti posvećeni bezbjednosti letova i ljudi koji putuju avionom koji sadrži obilje betona i simbolične naznake fizičkog i mentalnog fenomena da je zabilježen. Ovi pokazatelji se nisu obratili na način koji bi mogao doprinijeti ljudskom 'uzbuđenju, svijesti i interesu prema avijaciji. Studija može biti dizajnirana tako da tvrd da je duboka struktura avijacije sigurnosnih dokumenata pretpostavljena filozofskim i književnim obilježjima visoke estetske i obrazovne vrijednosti koje studije nastoje istražiti. Ove ontološke i literarne vrijednosti mogu biti razrađene na način koji olakšava stvaranje bogate avijacijske literature imaju implikacije disciplinskog obrazovanja profesionalaca avijacije na radu za bezbjednost. Implikacije studija za istraživanje intervencije na tercijarnom nivou univerziteta može biti diskutovana. Kvalitativni istraživač može poduzeti za analizu tekst induktivno kao i deduktivno u post strukturnim kritičnim perspektivama korištenjem interpretativnih auto-etnografskih strategija.[4]

Tipovi

Dokumenti se klasificiraju kao tajni, privatni ili javni. Mogu biti opisani i kao nacrt ili dokaz. Kada je dokument kopiran, njegov izvor se naziva original.

Postoje prihvaćeni standardi za specifične aplikacije u raznim poljima, kao što su:

  • Akademski: teza, papir, žurnal/dnevnik
  • Biznis i bankarstvo: faktura, kvota, zahtjev za ponudu, prijedlog, ugovor, otpremnica, manifest, detaljni izvještaj i rezime, tabela, bezbjedonosna lista, putna lista, otpremnica (BOL), finansijski izveštaj, tajni sporazum (NDA), koji se ponekad naziva uzajamni neotkriveni sporazum (MNDA)
  • Pravo i politika: poziv, certifikat, dozvola, glasnik
  • Vlada i industrija: bijeli papir, prijavni obrasci, korisnički vodič
  • Mediji i marketing: podnesak, skripta

Takvi standardni dokumenti mogu se kreirati na osnovu predloška.

Razvoj

Izgled stranice dokumenta je način na koji su informacije grafički uređene u prostoru dokumenta (npr. na stranici). Ako je pojava dokumenta od interesa, izgled stranice je uglavnom odgovornost grafičkog dizajnera. Tipografija se bavi dizajnom slova i simbola oblika, kao i njihovih fizičkih rasporeda u dokumentu (vidi slaganje). Dizajn informacija se fokusira na efektivnu komunikaciju podataka, posebno u industrijskim dokumentima i javnim natpisima. Jednostavan tekst dokumenta možda neće zahtijevati vizualni dizajn i može ga rješavati autor, službenik ili zapisivač transkripta. Oblici mogu zahtijevati vizualni dizajn za početnim poljima, ali ne i da popune formulare.

Historija

Tradicionalno, medij dokumenta je bio papir i informacija je primijenjena na njega pomoću tinte, bilo rukom (kao ručno pisani dokument) ili mehaničkim procesom (kao što je štampanje štampe ili, u novije vrijeme, laserskim štampačem ).

Kroz vrijeme, dokumenti su također pisani tintom na papirusu (počevši od drevnog Egipta) ili pergamentu; izgrebani kao rune ili uklesani na kamenu pomoću oštrih aparata (kao što su kamene ploče opisane u Bibliji); utisnute ili urezane u glinu, a zatim pečene gline da se naprave tablete (npr, u sumerskim i drugim mezopotamijskim civilizacijama). Papir, papirus i pergament mogu biti umotani kao valjak ili isječeni u listove i povezani u knjigu. Danas kratki dokumenti se mogu također sastojati od listova papira zaheftani zajedno.

Moderna elektronska sredstva za pohranjivanje i prikazivanje dokumenata uključuju:

desktop računar i monitor (ili laptop, tablet PC, i sl); opcionalno sa štampačem za dobijanje kopije na papiru

  • Osobni digitalni pomoćnik (PDA)
  • Namjenska e-knjiga uređaja
  • Elektronski papir
  • Informacijski uređaji
  • Digitalni audio playeri
  • Radio i televizija (davatelji usluga)

Digitalni dokumenti obično moraju da se pridržavaju određenog formata datoteke da bi bili od koristi. Takvi dokumenti ne mogu se definisati po njihovim prijenosnim medijima.

Pravo

Dokumenti u svim oblicima često su materijalni dokaz u krivičnom i parničnom postupku. Forenziĉka analiza takvog dokumenta spada u opseg ispitivanja pregleda dokumenta. U svrhu katalogizacije i upravljanja velikim brojem dokumenata koji mogu biti proizvedeni u toku tužbe, Bates numeracija se često primjenjuje na sve dokumente tako da svaki dokument ima jedinstveni, proizvoljni identifikacioni broj.

Također pogledajte

Reference

  1. ^ Buckland, M. (1998). What is a digital document? In: Document Numérique (Paris) 2(2), http://people.ischool.berkeley.edu/~buckland/digdoc.html
  2. ^ Briet, 1951, 7; spomenuto u Bucklandu, 1991
  3. ^ Levy, D. M. (1994) . Fixed or fluid? Document stability and new media. In European Conference on Hypertext Technology 1994 Proceedings, (pp. 24–31) . New York: Association for Computing Machinery. Retrieved 2011-10-18 from: http://citeseerx.ist.psu.edu/viewdoc/download?doi=10.1.1.119.8813&rep=rep1&type=pdf
  4. ^ Baral, Saurabh R., 2014. Aviation English: Studija ontološke i literarne dimenzije sigurnosti zrakoplovstva dokumenti i njihove implikacije za obrazovanje avijacije; Koncept prijedlog za doktorat na engleskom jeziku.

Literatura

  • Briet, S. (1951). Qu'est-ce que la documentation? Paris: Documentaires Industrielles et Techniques.
  • Buckland, M. (1991). Information and information systems. New York: Greenwood Press.
  • Frohmann, Bernd (2009). Revisiting "what is a document?", Journal of Documentation, 65(2), 291-303.
  • Hjerppe, R. (1994). A framework for the description of generalized documents. Advances in Knowledge Organization, 4, 173-180.
  • Houser, L. (1986). Documents: The domain of library and information science. Library and Information Science Research, 8, 163-188.
  • Larsen, P.S. (1999). Books and bytes: Preserving documents for posterity. Journal of the American Society for Information Science, 50(11), 1020-1027.
  • Lund, N. W. (2008). Document theory. Annual Review of Information Science and Technology, 43, 399-432.
  • Riles, A. (Ed.) (2006). Documents: Artifacts of Modern Knowledge. University of Michigan Press, Ann Arbor, MI.
  • Schamber, L. (1996). What is a document? Rethinking the concept in uneasy times. Journal of the American Society for Information Science, 47, 669-671.
  • Signer, Beat: What is Wrong with Digital Documents? A Conceptual Model for Structural Cross-Media Content Composition and Reuse, In Proceedings of the 29th International Conference on Conceptual Modeling (ER 2010), Vancouver, Canada, November 2010.
  • Smith, Barry. “How to Do Things with Documents”, Rivista di Estetica, 50 (2012), 179-198.
  • Smith, Barry. “Document Acts”,in Anita Konzelmann-Ziv, Hans Bernhard Schmid (eds.), 2013. Institutions, Emotions, and Group Agents.Contributions to Social Ontology (Philosophical Studies Series), Dordrecht: Springer
  • Ørom, A. (2007). The concept of information versus the concept of document. I: Document (re)turn. Contributions from a research field in transition. Ed. By Roswitha Skare, Niels Windfeld Lund & Andreas Vårheim. Frankfurt am Main: Peter Lang. (pp. 53–72).

Vanjski linkovi