Eurinoma

Eurinoma (starogrčki: Εὐρυνόμη ) u grčkoj mitologiji bila je Okeanida, božanstvo drevne grčke religije kojem se molilo u svetilištu blizu ušća rijeka zvanih Neda i Lymax u klasičnom Peloponzu. Bila je predstavljena statuom onoga što bismo nazvali sirene. Tradicija, kako je izvestio grčki putnik, Pausanija, poistovetila ju je sa Okeanidom, ili "kćerkom Okeana", grčke poezije.

Ime je obično segmentirano Euri-nome, gdje je euri- "široko". Ovaj segment se pojavljuje u Linear B kao e-u-ru–, prefiks u nekoliko muških imena. Ne pojavljuje se ni u jednom mikenskom ženskom imenu, kao ni –nome.

Korijen –nome je proto-indoevropski *nem-, distribuirati, kao u grčkom infinitivu, nemein, "distribuirati". Riječi izvedene iz *nem- imale su veliki izbor čula. U slučaju Eurinoma, dva glavna predložena čula su "lutalica" i "vladar".

Robert Graves je u Eurinomi vidio lunarnu boginju koja potiče od prehelenske boginje majke neolitske Evrope. U tom slučaju, –nome je kao u našoj riječi nomad. Nomad luta u potrazi za pašnjacima, odnosno zemljištem koje je "raspodijeljeno" za korištenje domaćih životinja. Mjesec treba posmatrati kao lutajući. U drugom tumačenju, –nome je kao u engleskom auto-nomy. Vladar je neko ko "dijeli" pravo i pravdu. Nijedan slučaj nema nikakvog uticaja na status Eurinome kao moguće pelazgijske boginje majke.

Ako je Eurinoma bila potomak pregrčke boginje, mora da je imala pregrčko ime, a ne grčko ime Eurinoma. Ako je ime indoevropsko, možda se s ostatkom jezika razvilo u grčki. Ako nije indoevropski, onda može biti rezultat preimenovanja ili odabira najbližeg grčkog homonima.

U epskoj tradiciji, Eurinoma je bila jedna od starijih Okeanida, odnosno kćer Okeana i Tetide.^[1] bila je treća Zeusova nevjesta i majka Harita, boginja milosti i ljepote.^[2]

Kada je boginja Hera Hefesta bacila s Olimpa, koja se gadila što je rodila osakaćeno dijete, uhvatile su ga Eurinoma i Tetida (vjerovatno udvostručenje za Tetidu, njenu majku). Eurinoma i Tetida su dojile boga Hefesta na obalama rijeke Okean koja okružuje zemlju, nakon njegovog pada s neba.^[3] Harite, Eurinomina kćerka, kasnije je postala Hefestova nevjesta.^[4]

Eurinoma se blisko poistovjećuje s drugom Eurinomom, Kraljicom Titana. Ova Eurinome je bila rana kraljica Titana koja je vladala Olimpom pored svog muža Ofiona. Par se borio za prijestolje sa Kronom i Rejom koji su ih bacili u rijeku Okean koja okružuje zemlju.^[5]

"Najranije poznato spominjanje Okeanide je odlomak u Ilijadi koji se odnosi na ono što se dogodilo Hefestu nakon što ga je njegova majka, Hera, bacila sa Olimpa. Tetida i Eurinoma, kćer Okeana, ponudile su mu utočište. S njima je ostao devet godina u njihovoj pećini na rubu okeana praveći veličanstvene artefakte."^[6]

"Eurynome je među kćerima Okeana i Tetide."^[7]

"Eurinoma je nosila milosti Zeusu."^[8]

Homer i Hesiod utvrđuju da je vjerovanje u Okeanide postojalo u najranijim književnim vremenima. Najvjerovatnija okolnost, zasnovana na svjedočenju Pausanije, jeste da su oba autora preuzela svoje teme iz religije koju poznaju i u koju vjeruju svi Heleni; stoga je vjerovatno najbolje pretpostaviti da je Eurinome Okeanida ista okeanida starogrčkog vjerovanja koja se spominje u svim klasičnim izvorima.

• Apollodorus, The Library with an English Translation by Sir James George Frazer, F.B.A., F.R.S. in 2 Volumes, Cambridge, MA, Harvard University Press; London, William Heinemann Ltd. 1921. ISBN 0-674-99135-4. Online version at the Perseus Digital Library. Greek text available from the same website.
• Hesiod, Theogony from The Homeric Hymns and Homerica with an English Translation by Hugh G. Evelyn-White, Cambridge, MA.,Harvard University Press; London, William Heinemann Ltd. 1914. Online version at the Perseus Digital Library. Greek text available from the same website.
• Homer, The Iliad with an English Translation by A.T. Murray, Ph.D. in two volumes. Cambridge, MA., Harvard University Press; London, William Heinemann, Ltd. 1924. ISBN 978-0674995796. Online version at the Perseus Digital Library.
• Homer, Homeri Opera in five volumes. Oxford, Oxford University Press. 1920. ISBN 978-0198145318. Greek text available at the Perseus Digital Library.
• Pausanias, Description of Greece with an English Translation by W.H.S. Jones, Litt.D., and H.A. Ormerod, M.A., in 4 Volumes. Cambridge, MA, Harvard University Press; London, William Heinemann Ltd. 1918. ISBN 0-674-99328-4. Online version at the Perseus Digital Library
• Pausanias, Graeciae Descriptio. 3 vols. Leipzig, Teubner. 1903. Greek text available at the Perseus Digital Library.