Gomeljska oblast
Gomeljska oblast Гомельская вобласць Гомельская область |
||||||
---|---|---|---|---|---|---|
|
||||||
Položaj Gomeljske oblasti
|
||||||
Država | Bjelorusija | |||||
Glavni grad | Gomel |
|||||
Službeni jezik | bjeloruski, ruski | |||||
Upravni oblik | oblast | |||||
Zakonodavstvo | ||||||
Površina | ||||||
• Ukupno |
40400 km2 | |||||
Stanovništvo | ||||||
• Ukupno |
1495100 | |||||
Veb-sajt | www.gomel-region.by |
Gomeljska oblast je jedna od oblasti u Bjelorusiji. Nalazi se u jugoistočnom dijelu države, sa administrativnim centrom u Gomelu. Pored Gomela veći gradovi u oblasti su Mazyr, Žlobin i Svetlagorsk. Ukupna površina oblasti iznosi 40.400 km2, dok je prema podacima iz 2011. godine u oblasti živjelo 1.435.000 stanovnika. Gomeljska oblast je podjeljena na 21 rejon.
Geografija
Nacionalni park Pripjatski obuhvata 2% teritorije oblasti. 11 rezervata za divlje životinje od izuzetnog nacionalnog značaja obuhvata 2,1% teritorije Gomeljske oblasti.[1]
Najjužnija tačka Bjelorusije se nalazi upravo na teritoriji ove oblasti, uz rijeku Dnjepar, južno od naselje Kamaryn, u rejonu Brahin.[2] U ovoj oblasti se nalazi i 3. najveće bjelorusko jezero Čyrvonaje, u rejonu Žytkavičy.[3]
Reference
- ^ "Nature reserves and national parks, wildlife preserves and nature sanctuaries". Land of Ancestors. Data of the Ministry of Natural Resources and Environmental Protection of the Republic of Belarus. 2011. Pristupljeno 5. 4. 2017.
- ^ "Main Geographic Characteristics of the Republic of Belarus. Coordinates of the extreme points of the state frontier". Land of Ancestors. The Scientific and Production State Republican Unitary Enterprise “National Cadastre Agency” of the State Property Committee of the Republic of Belarus. 2011. Arhivirano s originala, 21. 9. 2013. Pristupljeno 5. 4. 2017.
- ^ "Main characteristics of the largest lakes of Belarus". Land of Ancestors. Data of the Research Laboratory for Lake Study of the Belarus State University. 2011. Pristupljeno 5. 4. 2017.
Vanjski linkovi
- Službena stranica Arhivirano 17. 3. 2009. na Wayback Machine