U vrijeme održavanja konferencije bilo je jasno da Sile Osovine gube rat: Italija je već kapitulirala, a Njemačka i Japan bili su u defanzivi. Međutim, njihov otpor bio je još vrlo jak i pred Saveznicima su stajali teški zadaci. Težište diskusije bilo je na Evropi: otvaranje "drugog fronta" od strane zapadnih saveznika (uz onaj u Italiji), operacije na Istočnom frontu, pomoć Narodnooslobodilačkoj borbi u Jugoslaviji, uvlačenje Turske u rat, poslijeratno uređenje Njemačke, buduće granice Poljske, sovjetski teritorijalni zahtjevi.
Nasuprot razlikama u ocjenama i pogledima na neke političke i vojne probleme, saveznički predstavnici usaglasili su se u obimu i koordinaciji predstojećih operacija na istoku, zapadu i jugu Evrope radi uništenja njemačke vojske. Postigli su i načelnu saglasnost i o glavnim političkim pitanjima. Donesene su odluke:
ako Turska zarati protiv Njemačke a Kraljevina Bugarska objavi rat Turskoj, SSSR će objaviti rat Bugarskoj;
iskrcavanje zapadnih Saveznika u Francuskoj započet će u maju 1944., a u isto vrijeme Crvena armija će otpočeti veliku ofanzivu.
Predviđena je saradnja komandi zapadnih Saveznika i SSSR-a u pripremama za predstojeće operacije u Evropi.
Razgovaralo se također o stvaranju Organizacije ujedinjenih naroda nakon rata.
