Dinastija Sui

Dinastija Sui

隋朝
Suí Cháo

←
 
←
581. – 618. →
Lokacija Dinastije Sui
Lokacija Dinastije Sui
Kina za dinastije Sui (tamnocrveno) oko 609. godine
Glavni grad Chang'an
Jezik/ci starokineski
Religija budizam, taoizam, konfucijanizam
Vlada
Car
 - 581. – 604. Car Wen od Suija
 - 604. – 617. Car Yang od Suija
 - 617. – 618. Car Gong od Suija
Povijest srednji vijek
 - uspostavljena 4. ožujka 581.[1]
 - ukinuta 23. svibnja 618.
Stanovništvo
 - 609. otp. 46.019.956 
 - 612. otp. 41.000.000 
Valuta kineska kovanica
History of China: A good collection of information on Chinese history (engl.)

Dinastija Sui (kineski: 隋朝, pinyin: Suí Cháo) je bila kineska dinastija koja je 581. godine zamijenila Sjeverni Zhou i osvojivši teritorij južne dinastije Chen 589. godine okončala razdoblje poznato kao Južne i Sjeverne dinastije, i nakon četiri stoljeća ponovno ujedinila Kinu pod jednom dinastijom.

Hodočasnički vrč od keramike iz vremena dinastije Sui (581. – 618.)

Povijest

Veliki kanal Sui careva Wena i Yanga; zemljovid s gradovima koji su se povezali kanalom.

Dinastiju Sui je u sjevernoj Kini osnovao Yang Jian, dotadašnji službenik, odnosno regent sjeverne dinastije Sjeverni Zhou i punac cara Jinga, koji je za sebe uzeo ime car Wen.[2] Yang Jian je potom dao pobiti cijeli carski klan Yuwen, uključujući i mladog cara Jinga.

Godine 589., njegove su trupe zauzele južnu Kinu okončavši vladavinu posljednje južne dinastije Chen.[3] Nastojeći učvrstiti svoje dostignuće, car Wen je, a kasnije i njegov sin i nasljednik car Yang, izveo niz dalekosežnih reformi, prije svega usmjerenih na standardizaciju novca, sustava jednakih polja (koji je trebao smanjiti socijalne razlike među podanicima), obnovu kineskog zida, novi upravni sustav poznat kao Tri odjeljenja i Šest ministarstava, promocija budizma, te, što se često smatra najvažnijim, dovršetak Velikog kanala koji je prvi put stvorio prometnu vezu sjeverne i južne Kine, te tako u sljedećim stoljećima omogućio obnovu kulturnih veza i nacionalnog jedinstva.

Wen je sve te reforme provodio uz nedostatak bilo kakvih skrupula i obzira prema podanicima, što je posebno došlo do izražaja tijekom vladavine njegovog sina i nasljednika Yanga, kojemu su nedostajale očeve političke sposobnosti. Njegovi megalomanski projekti, a posebno Goguryeo-Sui ratni pohod na korejsku državu Goguryeo su financijski, ljudski i materijalno iscrpili njegove podanike, što se od početka 610-ih odrazilo kroz niz seljačkih ustanaka i buna, koji su na kraju doveli do Yangova ubojstva. Naime, 617. god. pobunjeni general Li Yuan (kasniji Car Gaozu od Tanga) proglasio je unuka cara Yanga, Yang Youa, carem pod imenom Car Gong od Suija, a cara Yanga je „počastio” titulom Taishang Huang (umirovljeni car) u zapadnoj prijestolnici Daxing (Chang'an). No, samo su zapovjednici pod Liovom kontrolom prihvatili ove promjene, za ostale zapovjednike car Yang je još uvijek bio službenim carem. Nakon što su vijesti o Yangovoj smrti 618. god. u Daxingu stigla do istočne prijestolnice Luoyanga, Li Yuan je maknuo cara Gonga i preuzeo prijestolje, osnovavši dinastiju Tang, no Sui službenici na dvoru u Luoyangu su proglasili Gongovog brata, Yang Tonga (kasnije poznatog kao Car Gong tijekom kratkotrajne vladavine Wang Shichonga kao cara države Zheng (鄭). U međuvremenu, Yuwen Huaji, general koji je ranije organizirao urotu za ubojstvo cara Yanga, proglasio je unuka cara Wena Yang Haoa carem, ali ga je dao ubiti 618. god. kako bi sebe proglasio carem kratkotrajne države Xu (許).

mačevi dinastije Sui iz oko 600. god., pronađeni u blizini Luoyanga. Za dno mača u obliku slova “P” se vjeruje kako potječe s mačeva Sarmata ili Sasanida[4]

Kratko razdoblje meteža je brzo okončano i vlast je preuzela dinastija Tang koja će, temeljeći se na dostignućima Suija, stvoriti dugo razdoblje mira, blagostanja i napretka. To je razlog zbog kojih kineski povjesničari vole dinastiju Sui uspoređivati s ranijom dinastijom Qin koja je također kratko trajala, ali stvorila temelj za daleko uspješniju dinastiju Han.

Vladari dinastije Sui

Postumno ime (Shi Hao 諡號) Rodno ime Razdoblje vladavine Prijestolno ime (Nian Hao 年號) i godine vladavine
Dinastija Sui 581. – 618.
Konvencionalno: Sui + rodno ime
Wéndì (文帝) Yáng Jiān (楊堅) 581. – 604. Kāihuáng (開皇) 581. – 600.
Rénshòu (仁壽) 601. – 604.
Yángdì (煬帝) ili
Míngdì (明帝)		 Yáng Guǎng (楊廣) 604. – 618. Dàyè (大業) 605. – 618.
Gōngdì (恭帝) Yáng Yòu (楊侑) 617. – 618.[5] Yìníng (義寧) 617. – 618.
Gōngdì (恭帝) Yáng Tóng (楊侗) 618. – 619.[5] Huángtài (皇泰) 618. – 619.
Povijest Kine
Povijest Kine
Povijest Kine
Prapovijest Kine
3 Suverena i 5 Careva
Dinastija Xia
2100. pr. Kr. – 1600. pr. Kr.
Dinastija Shang
1600. pr. Kr. – 1046. pr. Kr.
Dinastija Zhou
1045. pr. Kr. – 256. pr. Kr.
Proljeće i jesen Istočni Zhou
Zaraćene države
Dinastija Qin
221. pr. Kr. – 206. pr. Kr.
Zapadni Han Dinastija Han
206. pr. Kr. – 220.
Dinastija Xin
9. – 23.
Tri kraljevstva
220. – 280.
Dinastija Jin
265. – 420.
Dinastija Sui
581. – 618.
Dinastija Tang
618. – 907.
(prekinuta od Drugog Zhoua)
690. – 705.
Liao
907. – 1125.
Song
907. – 1279.
Dinastija Yuan
1271. – 1368.
Dinastija Ming
1368. – 1644.
Dinastija Qing
1644. – 1911.
Republika Kina
1912. – 1949.
Narodna Republika Kina
 Republika Kina (Tajvan)
  • Kronologija kineske povijesti
  • Dinastije u kineskoj povijesti
  • Vojna povijest Kine
  • Pomorska povijest Kine
    •
    Ovaj okvir: vidi • uredi

    Obiteljsko stablo dinastije Sui

     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
    		Dugu Xin 獨孤信
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
    		DINASTIJA SUI
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
    		Yang Jian 楊坚 541.–604.
    Wendi 文帝
    581.–604.
     
    		Dugu Qieluo 獨孤伽羅 544.–602.
    Carica Xian 獻皇后
     
     
     
     
     
     
     
    		Vojvotkinja Dugu
     
    		Li Bing 李昺 pre. 572.
    Vojvoda Tanga 唐國公
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
    1
     
    		2
     
     
     
     
     
     
    		3
     
     
     
     
    		DINASTIJA TANG
    Yang Yong 楊勇 prem. 604.
    Princ od Fanglinga 房陵王
     
    		Yang Guang 楊廣 569.–618.
    Yangdi 煬帝
    604.–617.
     
     
     
     
     
     
    		Yang Jun 楊俊 571.–600.
    Princ Xiao od Qina 秦孝王
     
     
     
     
    		Li Yuan 李淵 566.–635.
    Gaozu 高祖
    618.–626.
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
    		1
     
    		2
     
    		3
     
     
     
     
     
    		Yang Zhao 楊昭 584.–606.
    Krunski princ Yuande 元德太子
     
    		Yang Jian 楊暕 585.–618.
    Princ od Qija 齊王
     
    		Yang Gao 楊杲 607.–618.
    Princ od Zhaoa 趙王
     
    		Yang Hao 楊浩 prem. 618.
    Princ od Qina 秦王
    618?
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
     
    1
     
    		2
     
    		3
    Yang Tan 楊倓 603.–618.
    Princ od Yana 燕王
     
    		Yang Tong 楊侗 605.–619.
    Gongdi 恭帝
    618.–619.
     
    		 Yang You 楊侑 605.–619.
    Gongdi 恭帝
    617.–618.
     
     

    Izvori

    Logotip Zajedničkog poslužitelja
    Logotip Zajedničkog poslužitelja
    		 Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Dinastija Sui
    1. ↑ Zizhi Tongjian, vol. 175.
    2. ↑ Woodbridge Bingham, The Founding of the T'ang Dynasty: The Fall of the Sui and Rise of the T'ang, Waverly Press, Baltimore, 1941.
    3. ↑ Arthur F. Wright, The Sui Dynasty: The Unification of China. A.D. 581-617, Alfred A. Knopf, New York, 1978. ISBN 0-394-49187-4
    4. ↑ Stalna postavka muzeja Metropolitan u New Yorku
    5. ↑ a b Kako je Yang Hao bio u potpunosti pod vlašću generala Yuwen Huajia i „carevao” je jako kratko, obično se ne smatra nasljednikom Suija, dok je legitimnost Yang Tonga dvojbena, ali svejedno priznata od većine povjesničara.
    • Ebrey, Patricia. 1996. The Cambridge Illustrated History of China. Cambridge University Press, Hong Kong. ISBN 0-521-43519-6

    Vanjske poveznice

    prethodnik
    Južne i Sjeverne dinastije     		Dinastije u kineskoj povijesti
    581.–619.     		nasljednik
    Dinastija Tang