Ružolike

Ružolike
Ruža
Ruža
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Rosales
Perleb (1826)
Porodice
vidi tekst

Ružolike (Rosales), biljni red u razredu dvosupnica kojem se danas pripisuju 9 porodica: Barbeyaceae, Cannabaceae (konopljovke), Dirachmaceae, Elaeagnaceae (zlolesinovke), Moraceae (dudovke), Rhamnaceae (pasjakovke), Rosaceae (ružovke), Ulmaceae (brjestovke), Urticaceae (koprivovke).[1]

Po drugima pripadaju u razred Rosopsida.

Opis reda

Rosales, je red ruža dikotiledonih cvjetnica, koji sadrži 9 porodica, 261 rod i više od 7700 vrsta. Rosales, koji je u skupini Rosid I među jezgrom eudicota, povezan je s drugim redovima s članovima koji se mogu podvrgnuti fiksaciji dušika (na primjer mahunarke reda Fabales). Rosales je raznolik red koji uključuje porodice koje su prethodno bile smještene u prijašnje redove Urticales i Rhamnales. Porodice u Rosalesu jako se razlikuju po veličini, s oko 93 posto vrsta uključenih u četiri najveće porodice: Rosaceae, Urticaceae, Moraceae i Rhamnaceae. Red uključuje neke od najpoznatijih ukrasnih i jestivih voćnih biljaka u umjerenim dijelovima svijeta. Osim ruža, Rosales uključuje brijestove, suručice, gloginje, jabuke, breskve, trešnje, kruške, šljive, jagode, maline i smokve.[2]

Rasprostranjenost i obilje

Članovi Rosalesa rastu u izobilju diljem svijeta. Njihova rasprostranjenost seže od arktičkih regija do tropskih krajeva, od razine mora do visokih planina i od šuma do travnjaka i pustinja. Predstavnici ovog reda česti su, a ponekad i dominantni, članovi raznih ekoloških zajednica. Dok se red kao cjelina može naći gotovo bilo gdje u svijetu, geografska distribucija određenih porodica i rodova je ograničenija. Pronađeno je nekoliko vrsta obrazaca distribucije, neki temeljeni na zemljopisu, drugi na klimi.[2]

Velika većina od 90 rodova i oko 2500 vrsta Rosaceae, ili porodici ruža, nalazi se u sjevernoj umjerenoj zoni. Nekoliko skupina je rasprostranjeno u većem dijelu zone; mogu se naći u raznim staništima. Na primjer, Prunus, koji uključuje trešnje, šljive i breskve, jedan je od najrasprostranjenijih rodova reda. Prunus je najzastupljeniji u Sjevernoj Americi, Aziji i južnoj Europi, ali je također dobro zastupljen u suptropima, protežući se prema jugu do Malezije i sjeverne Australije te kroz Srednju Ameriku do Brazila i Čilea. Još jedan široko rasprostranjen rod je Crataegus (glogovi), koji je posebno bogat, kako pojedinačnim tako i različitim oblicima, diljem istočne Sjeverne Amerike. Različite vrste glogova također postoje na zapadu diljem Sjeverne Amerike, južno do Meksika i planina Anda te u većem dijelu Europe, Bliskog istoka i Azije.[2]

Neki rodovi i vrste u Rosaceae često rastu na više od jednog kontinenta, ali postoje diskontinuiteti u njihovim rasprostranjenjima. Na primjer, Waldsteinia fragarioides javlja se u područjima koja su geografski daleko odvojena: istočna Sjeverna Amerika, zapadna Sjeverna Amerika, jugoistočna Europa i istočna Azija. Physocarpus (mjehurasta suručica) slijedi isti obrazac, osim što ga nema u Europi. Ovaj cjelokupni obrazac distribucije razvio se blizu početka paleogenskog razdoblja, prije oko 60 milijuna godina, u koje je vrijeme Beringov prolaz služio kao most između zapadne Sjeverne Amerike i Azije. Sjeverna Amerika i Europa također su bile bliže geografski nego sada; postojala je raširena šuma diljem Europe, Azije i Sjeverne Amerike, a s vremenom su biljke mogle lako migrirati između regija. S naknadnim promjenama klime i napredovanjem ledenjaka na većem dijelu sjeverne hemisfere, mnoge biljke koje su bile široko rasprostranjene postale su eliminirane iz nekih područja, dok su ostale kao relikti u drugim.[2]

Ostali članovi Rosaceae rasprostranjeni su u umjerenim klimatskim područjima i sjeverne i južne hemisfere, ali ne između. Fragaria chiloensis, vrsta šumske jagode, nalazi se u tri diskretna područja: Čileu i Argentini, Kaliforniji sjeverno do Aleutskih otoka i Havajskim otocima. Geum (blaženak) ima rasprostranjenost u Sjevernoj Americi, Europi i Istočnoj Aziji, a neke vrste rastu u planinama Anda u Južnoj Americi, Patagoniji, Južnoj Africi, na otoku Aucklandu, Novom Zelandu i Tasmaniji.[2]

Rhamnaceae ili porodica pasjakovki, koja uključuje 52 roda i više od 900 vrsta grmlja i drveća, rasprostranjena je diljem svijeta, posebno u tropima i toplim umjerenim područjima.[2]

Elaeagnaceae, ili porodica zlolesinovki, koja se sastoji od 3 roda i 45 vrsta grmlja i drveća, središte je u sjevernoj umjerenoj regiji i toplim tropima, s proširenjima u Maleziji i Australiji.[2]

Dvije male grmolike ili drvenaste porodice ograničene su u svojoj distribuciji. Monotipske Barbeyaceae (Barbeya oleoides) poznate su iz sjeveroistočne Afrike i Arabije, dok se dvije vrste Dirachmaceae (Dirachma socotrana, D. somalensis) pojavljuju u Somaliji i Socotri.[2]

Urticaceae, ili porodica kopriva, rasprostranjena je diljem svijeta, ali najraznovrsnija je u tropima. Urticaceae sadrži 54 roda i više od 2600 vrsta, koje su uglavnom biljke, ali povremeno su grmovi ili čak drveće. Rodovi prethodno poznate porodice Cecropiaceae sada su uključeni u Urticaceae. Veliki rodovi Pilea (500 – 600 vrsta) i Elatostema (300 vrsta) gotovo su potpuno tropski i suptropski. Neke od tropskih i suptropskih vrsta Urticaceae su grmlje ili drveće; mnoge zeljaste vrste stvaraju guste pokrivače tla u vlažnim klimama ili rastu kao epifiti na deblima prekrivenim mahovinom i granama u vlažnim područjima. Iako nema mnogo vrsta u umjerenim područjima, često korovska porodica može zauzeti velika područja i može postati toliko gusta da spriječi rast drugih vrsta biljaka. Urtica (kopriva) može biti osobito česta, raširena, a često i obilna. Pojedinačne biljke Urtica dioica (koprive) mogu u kratkom vremenu formirati opsežne kolonije rastući podzemne stabljike koje se nazivaju rizomi. Pripadnici Cecropia (75 vrsta) imaju velike dlanasto režnjaste listove; ova brzorastuća "pionirska stabla" istaknuta su u poremećenim područjima u Neotropima.[2]

Moraceae, ili porodica dudova, sadrži 38 rodova i oko 1100 vrsta. Porodica se uglavnom nalazi u tropima i suptropima, ali nekoliko rodova, kao što je Morus (dud), prehrambena biljka kukca Bombyx mori (moljac dudovog svilca), i Broussonetia papyrifera (dudovac), izvor vlakana za papir u Aziji , uglavnom su rasprostranjeni u umjerenim područjima. Ficus (oko 750 vrsta) je najveći rod u porodici. To je taksonomski složen rod koji uključuje drveće, grmlje, lijane i “smokve daviteljice”.[2]

Ulmaceae, ili porodica brijestova, sadrži oko 35 vrsta, sve drvenaste, u 6 rodova. Porodica je široko rasprostranjena u sjevernoj umjerenoj zoni, posebno u Aziji. Ulmus (brijestovi) je najveći rod u porodici. Brijestovi se uglavnom nalaze u sjevernim umjerenim područjima, ali se protežu daleko na jug do Himalaja i Indokine u Aziji i Meksika u Sjevernoj Americi. Zelkova (četiri do pet vrsta) ima diskontinuiranu rasprostranjenost i nalazi se od istočnog Sredozemlja do Kavkaza i u istočnoj Aziji. Rod je nekada imao mnogo širu rasprostranjenost, datira prije otprilike 65,5 milijuna godina do početka paleogenskog razdoblja, a poznat je u fosilnim zapisima s nekoliko nalazišta u Sjevernoj Americi i Euroaziji.[2]

Cannabaceae, odnosno porodica konopljovke, koja uključuje 9 rodova nekadašnje porodice Celtidaceae, sastoji se od 11 rodova i oko 170 vrsta. Većina članova porodsice su drveća, iako je Cannabis sativa (konoplja) gruba, uspravna jednogodišnja biljka, a tri vrste Humulus (hmelj) su biljke koje se vijugaju ili miješaju. Celtis je najveći rod u porodici, s oko 100 vrsta rasprostranjenih na sjevernoj hemisferi i u južnoj Africi.[2]

Porodice i rodovi

  1. Familia Rosaceae Juss. (5633 spp.)
    1. Subfamilia Dryadoideae Sweet
      1. Dryas L. (4 spp.)
      2. Chamaebatia Benth. (2 spp.)
      3. Purshia DC. (7 spp.)
      4. Cercocarpus Kunth (11 spp.)
    2. Subfamilia Rosoideae Arn.
      1. Tribus Ulmarieae Lam. & DC.
        1. Filipendula Mill. (14 spp.)
      2. Tribus Colurieae Rydb.
        1. Geum L. (70 spp.)
        2. Fallugia Endl. (1 sp.)
      3. Tribus Rubeae Dumort.
        1. Rubus L. (1644 spp.)
        2. Dalibarda L. (1 sp.)
      4. Tribus Agrimonieae Lam. & DC.
        1. Subtribus Agrimoniinae J. Presl
          1. Spenceria Trimen (2 spp.)
          2. Aremonia Neck. (1 sp.)
          3. Agrimonia L. (17 spp.)
          4. Leucosidea Eckl. & Zeyh. (1 sp.)
          5. Hagenia J. F. Gmel. (1 sp.)
        2. Subtribus Sanguisorbinae Torr. & A. Gray
          1. Sanguisorba L. (15 spp.)
          2. Poterium L. (16 spp.)
          3. Sarcopoterium Spach (1 sp.)
          4. Dendriopoterium Svent. (2 spp.)
          5. Bencomia Webb & Berthel. (4 spp.)
          6. Marcetella Svent. (2 spp.)
          7. Poteridium Spach (2 spp.)
          8. Cliffortia L. (135 spp.)
          9. Polylepis Ruiz & Pav. (45 spp.)
          10. Margyricarpus Ruiz & Pav. (13 spp.)
          11. Acaena Mutis ex L. (57 spp.)
      5. Tribus Roseae Lam. & DC.
        1. Genus Rosa L. (271 spp.)
      6. Tribus Potentilleae Sweet
        1. Subtribus Potentillinae J. Presl
          1. Potentilla L. (515 spp.)
          2. Argentina Hill (68 spp.)
          3. Tylosperma Botsch. (2 spp.)
        2. Subtribus Fragariinae Torr. & A. Gray
          1. Fragaria L. (22 spp.)
          2. Chamaerhodos Bunge (7 spp.)
          3. Drymocallis Fourr. (18 spp.)
          4. Chamaecallis Smedmark (1 sp.)
          5. Dasiphora Raf. (9 spp.)
          6. Potaninia Maxim. (1 sp.)
          7. Alchemilla L. (746 spp.)
          8. Aphanes L. (19 spp.)
          9. Lachemilla Rydb. (68 spp.)
          10. Farinopsis Chrtek & Soják (1 sp.)
          11. Comarum L. (1 sp.)
          12. Sibbaldia L. (9 spp.)
          13. Sibbaldianthe Juz. (4 spp.)
    3. Subfamilia Amygdaloideae
      1. Tribus Lyonothamneae Brouillet
        1. Lyonothamnus A. Gray (1 sp.)
      2. Tribus Neillieae Maxim.
        1. Neillia D. Don (19 spp.)
        2. Physocarpus (Cambess.) Maxim. (6 spp.)
      3. Tribus Exochordeae Schulze-Mentz ex Reveal
        1. Oemleria Rchb. (1 sp.)
        2. Exochorda Lindl. (3 spp.)
        3. Prinsepia Royle (4 spp.)
      4. Tribus Kerrieae Focke
        1. Coleogyne Torr. (1 sp.)
        2. Rhodotypos Siebold & Zucc. (1 sp.)
        3. Neviusia A. Gray (2 spp.)
        4. Kerria DC. (1 sp.)
      5. Tribus Amygdaleae DC.
        1. Prunus L. (322 spp.)
        2. Pygeum Gaertn. (49 spp.)
      6. Tribus Sorbarieae Rydb.
        1. Adenostoma Hook. & Arn. (2 spp.)
        2. Chamaebatiaria (Porter) Maxim. (1 sp.)
        3. Spiraeanthus (Fisch. & C. A. Mey.) Maxim. (1 sp.)
        4. Sorbaria (Ser. ex DC.) A. Br. (4 spp.)
      7. Tribus Spiraeeae DC.
        1. Pentactina Nakai (1 sp.)
        2. Spiraea L. (127 spp.)
        3. Petrophytum (Nutt. ex Torr. & A. Gray) Rydb. (4 spp.)
        4. Sibiraea Maxim. (4 spp.)
        5. Kelseya (S. Watson) Rydb. (1 sp.)
        6. Holodiscus (K. Koch) Maxim. (6 spp.)
        7. Luetkea Bong. (1 sp.)
        8. Xerospiraea Henrickson (1 sp.)
        9. Aruncus Adans. (3 spp.)
      8. Tribus Maleae Small
        1. Subtribus Gilleniinae ined.
          1. Gillenia Moench (2 spp.)
        2. Subtribus Lindleyinae Reveal
          1. Lindleya Kunth (1 sp.)
          2. Kageneckia Ruiz & Pav. (3 spp.)
          3. Vauquelinia Corrêa ex Humb. & Bonpl. (3 spp.)
        3. Subtribus ined.
          1. Pyracantha Roem. (10 spp.)
        4. Subtribus Crataeginae
          1. Mespilus L. (1 sp.)
          2. Crataegus L. (266 spp.)
          3. Hesperomeles Lindl. (11 spp.)
          4. Malacomeles (Decne.) Engl. (5 spp.)
          5. Peraphyllum Nutt. ex Torr. & A. Gray (1 sp.)
          6. Amelanchier Medik. (21 spp.)
        5. Subtribus ined.
          1. Chamaemeles Lindl. (1 sp.)
        6. Subtribus Pyrinae Dumort.
          1. Stranvaesia Lindl. (6 spp.)
          2. Cormus Spach (1 sp.)
          3. Pyrus L. (74 spp.)
          4. Sorbus L. (170 spp.)
          5. Micromeles Decne. (3 spp.)
          6. ×Sorbomeles Sennikov & Kurtto (0 sp.)
          7. Rhaphiolepis Lindl. (45 spp.)
          8. Heteromeles M. Roem. (1 sp.)
          9. Cotoneaster Medik. (288 spp.)
          10. Photinia Lindl. (32 spp.)
        7. Subtribus Malinae Reveal
          1. Phippsiomeles B. B. Liu & J. Wen (5 spp.)
          2. Osteomeles Lindl. (3 spp.)
          3. Pseudocydonia (C. K. Schneid.) C. K. Schneid. (1 sp.)
          4. Chaenomeles Lindl. (4 spp.)
          5. Dichotomanthes Kurz (1 sp.)
          6. Cydonia Tourn. ex Mill (1 sp.)
          7. Aronia Medik. (2 spp.)
          8. ×Sorbaronia C. K. Schneid. (0 sp.)
          9. Torminalis Medik. (1 sp.)
          10. Aria (Pers.) Host (55 spp.)
          11. Karpatiosorbus Sennikov & Kurtto (89 spp.)
          12. Hedlundia Sennikov & Kurtto (51 spp.)
          13. Majovskya Sennikov & Kurtto (4 spp.)
          14. Scandosorbus Sennikov (1 sp.)
          15. Normeyera Sennikov & Kurtto (7 spp.)
          16. Chamaemespilus Medik. (1 sp.)
          17. Pourthiaea Decne. (23 spp.)
          18. Eriolobus (DC.) M. Roem. (1 sp.)
          19. ×Tormimalus Holub (0 sp.)
          20. Malus Mill. (42 spp.)

APG III

  1. Barbeyaceae
  2. Cannabaceae
  3. Dirachmaceae
  4. Elaeagnaceae
  5. Moraceae
  6. Rhamnaceae
  7. Rosaceae
  8. Ulmaceae
  9. Urticaceae

APG II

izvori za porodice[3]

Tahtadžjanov sustav

Tahtadžjan (1997.) red Rosales klasificira podrazredu Rosidae i podredu Rosanae kojem priključuje i porodicu Neuradaceae.

Cronquistov sustav

Porodikce koje su ujključivane u ovaj red[4] Arthur Cronquist 1988. ovaj također uključuje u podrazred Rosidae i dijeli ga na porodice:

  1. Brunelliaceae
  2. Connaraceae
  3. Eucryphiaceae
  4. Cunoniaceae
  5. Davidsoniaceae
  6. Dialypetalanthaceae
  7. Pittosporaceae
  8. Byblidaceae
  9. Hydrangeaceae
  10. Columelliaceae
  11. Grossulariaceae
  12. Greyiaceae
  13. Bruniaceae
  14. Anisophylleaceae
  15. Alseuosmiaceae
  16. Crassulaceae
  17. Cephalotaceae
  18. Saxifragaceae
  19. Rosaceae
  20. Neuradaceae
  21. Crossosomataceae
  22. Chrysobalanaceae
  23. Surianaceae
  24. Rhabdodendraceae

Thorneov sustav

Robert F. Thorne 1992. red Rosales uključuje u nadred Rosanae s porodicama:

Vanjske poveznice

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Rosales
Wikivrste imaju podatke o taksonu Rosales

Izvori

  1. ↑ Angiosperm Phylogeny Website
  2. ↑ a b c d e f g h i j k l Britannica, pristupljeno 3. listopada 2023.
  3. ↑ PlantSystematics
  4. ↑ Flowering Plant Gateway. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. listopada 2011. Pristupljeno 1. rujna 2015. journal zahtijeva |journal= (pomoć)