Utopija (sociologija)

Efthymios Warlamis: Utopijska arka 04

Utopija je u osnovnom značenju pojma, mjesto koje ne postoji. Nakon objavljivanja knjige „UtopijaThomasa Morea o najboljem uređenju države[1] pojam utopija postaje sinonim za sve ideje koje istražuju mogućnost idealnog rješenja, bilo uređenja države, odnosa među ljudima ili prestanka bilo kakvih sukoba i ratova, ali oni u praksi do sada nisu realizirani, bez obzira na pokušaje. Utopija je idealno zamišljena zemlja, zajednica savršenih društvenih odnosa u kojoj vlada blagostanje i sreća.

Darko Suvin, kanadski teoretičar hrvatskog podrijetla, definirao je utopiju kao: „verbalnu konstrukciju o određenoj pseudoljudskoj zajednici u kojoj su društveno-političke institucije, norme i individualni odnosi organizirani prema savršenijem principu nego u autorovom društvu, a ova se konstrukcija temelji na čuđenju koje proizlazi iz hipoteze alternativne povijesti.”

Hipotetičke utopije usredotočuju se na jednakost, između ostalog, u kategorijama kao što su: ekonomija, vlada i pravda, s metodom i strukturom predložene provedbe koja varira ovisno o ideologiji. Lyman Tower Sargent tvrdi da je priroda utopije inherentno kontradiktorna, jer društva nisu homogena i imaju sukobljene želje koje se ne mogu istovremeno zadovoljiti.[2]

Izvori

  1. Giroux, Henry A. (2003). „Utopian thinking under the sign of neoliberalism: Towards a critical pedagogy of educated hope” (PDF). Democracy & Nature. Routledge. 9 (1): 91—105. doi:10.1080/1085566032000074968.
  2. Sargent, Lyman Tower (2010). Utopianism: A very short introduction. Oxford, UK: Oxford University Press. str. 21. ISBN 978-0-19-957340-0. doi:10.1093/actrade/9780199573400.003.0002.