Selo se prvi put pominje u 16. veku. Za vreme turske vlasti (16-17. vek), Mošorin se pominje kao srpsko naselje. Od 1699. godine selo se nalazi pod habzburškom vlašću, u okviru habzburške vojne granice. Tokom 1848. i 1849. godine bilo je deo Srpske Vojvodine, a posle toga je ponovo deo vojne granice, sve do 1873. godine, kada postaje deo Bačko-bodroške županije.
Selo je 1941. godine okupirano od strane mađarskih fašista, a u zloglasnoj raciji na Božić 1942. godine fašisti su ubili 205 osoba, od čega 94 muškarca, 41 ženu, 44 dece i 26 starih, po nacionalnosti 170 Srba, 34 Roma i 1 Mađara. Deo tela ubijenih bačen je u zaleđenu reku Tisu, a drugi deo zakopan u četiri masovne grobnice.
U naselju Mošorin živi 2110 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 37,7 godina (36,5 kod muškaraca i 38,9 kod žena). U naselju ima 823 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,36.
Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.
Isidora Sekulić (1877—1958), poznata srpska književnica, akademik.
Dušan Kanazir (1921—2009), biolog, akademik i predsednik SANU 1981-1994.
Mladen Dražetin (1951—2015), doktor društvenih nauka, intelektualac, ekonomista, pozorišni stvaralac, pesnik, književnik i filozof. Rođen je i umro u Novom Sadu, a deo detinjstva je proveo u Mošorinu, odakle mu je rodom bio otac Rada.
Ilija Kolarić, slikar.
Svetozar T. Vlaškalić, sveštenik.
Ilija Marković (1842—1929), učitelj.
Radoslav Marković, (1865-1948), protojerej-stavrofor, apostol srpskog zadrugarstva, pisac.
Dušan Marković,(1874-1935), protojerej, poznati nacionalni radnik, narodni poslanik.