Vulkan (mitologija)
Za ostale upotrebe, v. Vulkan (razvrstavanje).
U rimskoj mitologiji, Vulkan je bog vatre, vulkana i kovača. On je također zvan Mulciber u rimskoj mitologiji i Sethlans u etrušćanskoj. U grčkoj mitologiji, jednak mu je Hefest. Kip Vulkana u Birminghamu je najveći željezni kip na svijetu.[1]
Vulkanov pad i povratak
Kad se Vulkan poistovjetio sa Hefestom iz grčke mitologije, postao je umjetnik, proizvođač oružja, oruđa, željeza i nakita. Kad su se Jupiter i Junona vjenčali, Junona je rodila lijepog boga rata, Marsa.[2][3] Poslije je rodila Vulkana, koji je trebao biti poprilično lijep zbog svojih roditelja, ali je Vulkan kao beba rođen vrlo ružan sa crvenim licem, pa ga se Junona sramila. Bacila ga je na Zemlju, na obalu mora, gdje su ga našle morske nimfe, ili odmah u more, gdje ga pronašle morska božica Tetida i nimfa Eurinoma. Njegove noge su se slomile. Tetida ga je odgojila kao svog sina. Kad je postao dječak, imao je sretno djetinjstvo, a igrao se biserima i morskim kamenjem, dok su mu društvo pravile Tetida i njene morske životinje. Kasnije, kao mladić, izašao je na površinu i našao izgoreno drvo, koje ga je fasciniralo. Tako je postao bog vatre. Kad se vratio u more, rekao je to Tetidi i našao pećinu u kojoj nije bilo vode, te u njoj počeo kovati vrlo lijepe ukrase od zlata i srebra, ali i oružje od željeza. Ipak, Vulkan je ostao hrom te se brzo umarao. Jednog dana je Junona pozvala sve božice na zabavu na planini Olimp, kako bi svima pokazala svoje ukrase i haljinu. Vulkan je Tetidi napravio lijep ukras – ogrlicu od srebra i safira, a ljepša je od svih Junonih ukrasa. Junona je bila ljubomorna na Tetidin ukras, pa se razbjesnila. Tetida ju je odvela u pećinu i pokazala Vulkana. Junona se tad smirila i zahtijevala da joj vrati sina, ali Tetida to nije dopustila, niti je Vulkan to htio. Ostao je u pećini. Svojoj je majci pak napravio prelijepo zlatno prijestolje koje je ona dobila i sjela na njega, ali se više nije mogla dići. Nije mogla spavati, rastegnuti se, jesti i piti. Jupiter se zabrinuo za svoju ženu i naredio Vulkanu neka se vrati. Vulkanu je obećana Venera za ženu, božica ljubavi. Vulkan se oženio Venerom, koja mu je rodila Amora. Svoju kovačnicu je podigao u vulkanu Etna, na Siciliji. Tamo izrađuje munje za svog oca. Venera ponekad odlazi spavati sa svojim ljubavnikom Marsom, a tada se Vulkan ljuti i nastaju vulkanske erupcije.
Ostali mitovi
Vulkan je izradio prvu ženu Pandoru. To je zahtijevao Jupiter kao kaznu ljudima. Napravio je i palače bogova na Olimpu, a najljepša je ona Jupiterova. Također, napravio je prijestolja za bogove. Još jedno njegovo dijete je Caeculus.
Grčka mitologija
U grčkoj mitologiji, Hefesta baca Hera, Junonin pandan, a također se pojavljuje i Tetida, ali kao grčka božica. Pritom Hefestov sin nije Caeculus, ali je zato njegov sin Erihtonije Atenski, koji je bio kralj Atene pa ga zato nema u rimskoj mitologiji.
Kult
Vulkan se štovao na godišnjem festivalu 23. augusta, a festival se zvao Volcanalia. Vulkanovo najstarije svetište u Rimu se zove Volcanal. Vulkan je imao hram u Campus Maximusu. Vulkan je slavljen za najvećih ljetnih vrućina, kada je postojala opasnost od spaljivanja usjeva. Žrtvovane su mu ribe, a nakon velikog požara za vrijeme Nerona, počeo se jako štovati.
U kulturi
Po Vulkanu je nazvan vulkan Vulcano u Italiji te svi vulkani. Također, smatralo se da postoji planeta Vulkan, a tako je nazvana jedna planeta u Zvjezdanim stazama.
Reference
- ↑ Georges Dumézil (1996) [1966]. Archaic Roman Religion: Volume One. trans. Philip Krapp. Baltimore: Johns Hopkins University Press. str. 320–321. ISBN 0-8018-5482-2.
- ↑ Samuel Ball Platner; Thomas Ashby (1929). „Volcanal”. A Topographical Dictionary of Ancient Rome. London: Oxford University Press. pp. 583–584. Pristupljeno 2007-07-28.
- ↑ Beard, Mary; John North and Simon Price (1998). Religions of Rome Volume 2: A Sourcebook. Cambridge: Cambridge University Press. str. no. 1.7c. ISBN 0-521-45015-2.
Literatura
- Werther Götze: Ratschläge göttlicher Wesen. Antike Münzen zum Leben erweckt. Teil 2. Eigenverlag, Erfurt 1994, S. 142–143.
- Ruth Neubauer-Petzoldt: Hephaistos. In: Maria Moog-Grünewald (Hrsg.): Mythenrezeption. Die antike Mythologie in Literatur, Musik und Kunst von den Anfängen bis zur Gegenwart (= Der Neue Pauly. Supplemente. Band 5). Metzler, Stuttgart/Weimar 2008, ISBN 978-3-476-02032-1, S. 318–321.
- Ludwig Preller: Römische Mythologie - 9. Die Götter des feurigen Elements Athenaion / Phaidon Verlag Essen, S. 260–263.
