Nuklearna fisija

Nuklearna fisija

Nuklearna fisija je proces u kojem se veliki nukleus može razbiti u dva nukleusa. U ovoj reakciji se također, kao propratna pojava, oslobađaju neutroni. Fisija elemenata sa velikom težinom izaziva exotermičku reakciju, što može da oslobodi ogromnu količinu energije.[1]

Nuklearna fisija je glavni proces koji se koristi u nuklearnim elektranama. Isti ovaj proces je ponovljen u nuklearnoj bombi sa nekontrolisanom lančanom reakcijom.

Ima puno slobodne energije u nuklearnoj fisiji. Količina proizvedene energije je millionima puta veća nego ekvivalentna masa benzina. Ovo znači da je nuklearna fisija vrlo atraktivan način proizvodnje energije. Najveći nedostatak je u tome što je nuklearni otpad radioaktivan hiljadama godina što predstavlja realan problem.

Fizika nuklearne fisije

Nuklearna fisija počinje kad neki neutron udari nukleus od nekog drugog atoma (najčešće je 235U). Ovaj atom postaje nestabilan i raspada se u dva ili više posebnih atoma. U ovom procesu se oslobađa više neutrona, koji udare u druge atome i na takav način započinje lančana reakcija.

Reference

  1. ^ "Definicija i primjeri nuklearne fisije". hr.eferrit.com. Pristupljeno 21. 2. 2023.


Nedovršeni članak Nuklearna fisija koji govori o fizici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.