Schengenski prostor

Schengenski prostor obuhvaća teritorije 27 europskih zemalja koje su usvojile Schengenski sporazum potpisan 1985. u Schengenu u Luksemburgu. Schengenski prostor u mnogočemu funkcionira kao područje jedne države,s tradicionalnim kontrolama za one koji ulaze i izlaze iz područja, ali bez unutarnjih graničnih kontrola. Zemlje članice provode zajednički vizni sustav.

Schengenske odredbe postale su dio europskog prava ugovorom iz Amsterdama 1999. iako prostoru službeno pripadaju i četiri države koje nisu u Europskoj uniji: Island, Lihtenštajn, Norveška i Švicarska. Područje trenutačno obuhvaća populaciju od više od 423 milijuna stanovnika te površinu od 4.368.693 km².

Još tri članice Europske unije (Bugarska, Cipar i Rumunjska) obvezale su se na ulazak u Schengenski prostor. Prije pune implementacije schengenskih pravila svaka zemlja mora ispuniti potrebne uvjete u četiri područja: zračne granice, vize, policijska suradnja i zaštita osobnih podataka.

Europska migracijska kriza 2015. odgodila je proširenje Schengenskog prostora na Bugarsku, Hrvatsku i Rumunjsku. Hrvatska je ušla u Schengenski prostor 8. prosinca 2022. godine,^[1] a punopravnom članicom je postala 1. siječnja 2023, dok Cipru problem predstavlja spor sa Sjevernim Ciprom.

Izvori