Gelazije I.
Gelezaije I | |
---|---|
Papinstvo počelo | {stolovanje_od} |
Prethodnik | Feliks III |
Nasljednik | Anastazije II |
Rođen | ? Rimska Afrika ili Rim[1] |
Umro | 19. 11. 496. Rim, Ostrogotsko Kraljevstvo |
Gelazije I. je bio 49. po redu papa, koji je stolovao od 492. do 496. godine. Na mjesto pape je došao s mjesta pomoćnika svog prethodnika Feliksa III. Pontifikat mu je obilježio nastavak Akakijeve šizme, odnosno raskol s bizantskom Crkvom, mada je Gelazije djelomično izašao u susret konstantinopolskom patrijarhu Eufemiju i njegovim uvjetima za ponovno ujedinjenje. S druge strane, Gelazije je bio poznat kao gorljivi branitelj halkedonske ortodoksije i borac za jačanje papskog autoriteta. Godine 494. je bizantskom caru Anastaziju poslao pismo poznato kao Duo sunt u kome iznosi doktrinu o međusobnoj odvojenosti papske (duhovne) i carske (svjetovne) vlasti, a koja će imati ključni uticaj na razvoj međunarodnog prava u srednjem vijeku. Borio se i protiv manihejaca koji su u njegovo doba ojačali u Rimu, te uveo služenje za manihejce "nečistog" vina u ritualu euharistije kako bi ih bolje "istjerao na čistinu". Gelazije je također nakon više vijekova borbe sa svjetovnih Rimljanima uspio ukinuti i popularni festival Luperkalija, koga je smatrao paganskim; on je zamijenjen blagdanom koji se zove Svijećnica/Sretenje Gospodnje.
Izvori
- ↑ „Pope St. Gelasius I”. Catholic Encyclopedia. New York: Robert Appleton Company. 1913.
- ↑ Browne, M. (1998). „The Three African Popes.”. The Western Journal of Black Studies 22 (1): 57–58. Pristupljeno 2008-04-10.