Silvestar II.

Silvestar II.; Silvester II.
	;
Papinstvo počelo	2. travnja 999.
Papinstvo završilo	12. svibnja 1003.
Prethodnik	Grgur V.
Nasljednik	Ivan XVII.
Rođen	oko 945. godine; Aurillac, Francuska
Umro	12. svibnja 1003.; Rim, Italija
	Ostali pape imena Silvestar

Papa Silvestar II, rođen kao Gerbert Aurillac, (Auvergne, Francuska, oko 945. - Rim, 12. svibnja 1003.). Papa od 2. travnja 999. godine.

Životopis

Gerbert iz Aurillaca prvi je Francuz koji je postao Papa. Dobro je poznavao književnost, glazbu, matematiku, filozofiju, logiku i astronomiju. Rođen je u siromašnoj obitelji. Prvu je naobrazbu stekao u samostanu Sv. Geralda u Aurillacu, pod patronatom Raymonda Lavaura.

Godine 967. odlazi u Španjolsku s barcelonskim grofom Borrellom. U Španjolskoj je boravio tri godine. Studirao je u Barceloni, a boravio je i u Cordobi i Sevilji, gdje je bio u kontaktu s arapskim učenjacima. Iz Španjolske je otišao u Rim s Hattom (ili Attom), biskupom Vicha u Španjolskoj, kod kojeg je učio teologiju u samostanu Santa Maria de Ripoll. Godine 970. u pratnji grofa Borrella odlazi u Rim.

U Rimu ga je Papa Ivan XIII., oduševljen njegovim znanjem matematike, predstavio caru Otonu I. Gerbert je postao učitelj careva sina. Car ga je kasnije, na njegov zahtjev, poslao u Reims, arhiđakonu Gerannusu, poznatom logičaru, kako bi kod njega učio logiku. U Reimsu ga je nadbiskup Adalber pozvao za učitelja u katedralnoj školi. Gerbertov je ugled kao učenog čovjeka rastao. Stupio je u polemiku s Otrikom iz katedralne škole u Magdeburgu. Na poticaj Otona II i u njegovoj prisutnosti, njih su dvojica održali debatu u Raveni, u prosincu 980.

Bio je na čelu samostana Sv. Kolumbana u Bobbiju kod Piacenze, odakle je 983. morao pobjeći kad je nakon Otonove smrti izbila pobuna. Godine 991. Gerbert je imenovan nadbiskupom Reimsa, nakon što je njegov prethodnik, Arnulf, smijenjen zgog optužbe za izdaju francuskog kralja. To je dovelo do spora francuskih biskupa i pape oko arhidijeceze Reimsa (991 - 995.) u kojemu je Gerbert na koncu izgubio položaj remškog nadbiskupa.

Gerbert se nakon toga sreo s mladim carem Otonom III, i postao njegov učitelj. U travnju 997. Gerbert je otišao na carev dvor u Aachenu i više se nikad nije vratio u Francusku. Papa Grgur V. imenovao ga je nadbiskupom Ravene 998. godine.

Pontifikat

Nakon smrti Grgura V u veljači 999. imenovan je, uz pomoć cara Otona III Papom. Uzeo je ime Silvestar, aludirajući na uzornu suradnju Pape Silvestra I (314 - 335.) s carem i pokazujući tako da podržava carevu želju za obnovom Kršćanskog Rimskog carstva.

Za vrijeme svog pontifikata poduzeo je mjere protiv simonije, nepotizma i svećeničkih brakova. Održao je dobre odnose s carem, koji mu je dao osam talijanskih grofovija što su ranije pripadale Papinskoj državi. Potvrdio je svog bivšeg protivnika Arnulfa za nadbiskupa Reimsa, okončavši tako spor oko remške nadbiskupije. Osnovao je crkvenu metropoliju za Poljsku u Gnieznom i za Mađarsku u Granu. Mađarskom kralju Stjepanu I, potvrdio je kraljevski naslov i imenovao ga apostolskim vikarom (papinskim namjesnikom) za Mađarsku. Poslao je veleposlanike u Hrvatsku. Komunicirao je s velikim knezom kijevskim, Vladimirom I Svjatoslavičem. Od norveškog kralja Olafa Tryggvasona tražio je da zabrani uporabu runskog pisma. Godine 1000. imenovao je prvog nadbiskupa u Poljskoj.

Bio je prisiljen, zajedno s carem Otonom III, napustiti Rim nakon pobune 1001. godine. Car Oton III umro je iduće godine. Godinu dana kasnije Papi je dopušteno da se vrati u Rim, pod uvjetom da se ne upliće u politička pitanja. Nedugo nakon toga je umro (12. svibnja 1003.), a pokopan je u Lateranskoj bazilici.

Djela i legende

Silvestar II bio je u svoje vrijeme poznat po učenosti. Napisao je dogmatski traktat "O tijelu i krvi Gospodinovoj" ("De corpore et sanguine Domini"), te više radova iz područja matematike, fizike i filozofije. Pisao je o abaku, i s tim u vezi, o indijsko-arapskim brojevima. Posjedovao je astrolab i pisao o njegovoj uporabi. Moguće je da se bavio i konstrukcijom orgulja i drugih glazbenih instrumenata. Oko Silvestra II isplelo se u narodu mnogo legendi. Tako se, na primjer, za njega vjerovalo da je čarobnjak koji je u savezu s đavlom; da je podrijetlom Židov, itd.

p r u Pape Katoličke crkve
1-4. vijek	sv. Petar • sv. Lino • Anaklet • Klement I. • Evarist • Aleksandar I. • Siksto I. • Telesfor • Higin • Pio I. • Anicet • Soter • Eleuterije • Viktor I. • Zefirin • Kalist I. • Urban I. • Poncijan • Anter • Fabijan • Kornelije • Lucije I. • Stjepan I. • Siksto II. • Dionizije • Feliks I. • Eutihijan • Kajo • Marcelin • Marcel I. • Euzebije • Miltijad • Silvestar I. • Marko • Julije I. • Liberije • Damaz I. • Siricije • Anastazije I. •
5–8. vijek	Inocent I. • Zosim • Bonifacije I. • Celestin I. • Siksto III. • Lav I. • Hilarije • Simplicije • Feliks III. • Gelazije I. • Anastazije II. • Simah • Hormizda • Ivan I. • Feliks IV. • Bonifacije II. • Ivan II. • Agapet I. • Silverije • Vigilije • Pelagije I. • Ivan III. • Benedikt I. • Pelagije II. • Grgur I. • Sabinijan • Bonifacije III. • Bonifacije IV. • Adeodat I. • Bonifacije V. • Honorije I. • Severin • Ivan IV. • Teodor I • Martin I • Eugen I. • Vitalijan • Adeodat II. • Donus • Agaton • Lav II. • Benedikt II. • Ivan V. • Konon • Sergije I. • Ivan VI. • Ivan VII. • Sisinije • Konstantin • Grgur II • Grgur III • Zaharija • Stjepan (II.) • Stjepan II. • Pavao I. • Stjepan III. • Hadrijan I. • Lav III •
9–12. vijek	Stjepan IV. • Paskal I. • Eugen II. • Valentin • Grgur IV • Sergije II • Lav IV • Benedikt III. • Nikola I. • Hadrijan II. • Ivan VIII. • Marin I. • Hadrijan III. • Stjepan V. • Formoz • Bonifacije VI. Stjepan VI. • Roman • Teodor II. • Ivan IX. • Benedikt IV. • Lav V. • Sergije III. • Anastazije III. • Lando • Ivan X • Lav VI. • Stjepan VII. • Ivan XI. • Lav VII. • Stjepan VIII. • Marin II. • Agapet II. • Ivan XII. • Lav VIII. • Benedikt V. • Ivan XIII. • Benedikt VI. • Benedikt VII. • Ivan XIV. • Ivan XV. • Grgur V. • Silvestar II. • Ivan XVII. • Ivan XVIII. • Sergije IV. • Benedikt VIII. • Ivan XIX. • Benedikt IX. • Silvestar III. • Benedikt IX. • Grgur VI. • Klement II. • Benedikt IX. • Damaz II. • Lav IX. • Viktor II. • Stjepan IX. • Nikola II. • Aleksandar II. • Grgur VII. • Viktor III. • Urban II. • Paskal II. • Gelazije II. • Kalist II. • Honorije II. • Inocent II. • Celestin II. • Lucije II. • Eugen III. • Anastazije IV. • Hadrijan IV. • Aleksandar III. • Lucije III. • Urban III. • Grgur VIII. • Klement III. • Celestin III. • Inocent III. •
13–16. vijek	Honorije III. • Grgur IX. • Celestin IV. • Inocent IV. • Aleksandar IV. • Urban IV. • Klement IV. • Grgur X. • Inocent V. • Hadrijan V. • Ivan XXI. • Nikola III. • Martin IV. • Honorije IV. • Nikola IV. • Celestin V. • Bonifacije VIII. • Benedikt XI. • Klement V. • Ivan XXII. • Benedikt XII. • Klement VI. • Inocent VI. • Urban V. • Grgur XI. • Urban VI. • Bonifacije IX. • Inocent VII. • Grgur XII. • Martin V. • Eugen IV. • Nikola V. • Kalist III. • Pio II. • Pavao II. • Siksto IV. • Inocent VIII. • Aleksandar VI. • Pio III. • Julije II. • Lav X. • Hadrijan VI. • Klement VII. • Pavao III. • Julije III. • Marcel II. • Pavao IV. • Pio IV. • Pio V. • Grgur XIII. • Siksto V. • Urban VII. • Grgur XIV. • Inocent IX. • Klement VIII.
17. vijek - danas	Lav XI. • Pavao V. • Grgur XV. • Urban VIII. • Inocent X. • Aleksandar VII. • Klement IX. • Klement X. • Inocent XI. • Aleksandar VIII. • Inocent XII. • Klement XI. • Inocent XIII. • Benedikt XIII. • Klement XII. • Benedikt XIV. • Klement XIII. • Klement XIV. • Pio VI. • Pio VII. • Lav XII. • Pio VIII. • Grgur XVI. • Pio IX. • Lav XIII. • Pio X. • Benedikt XV. • Pio XI. • Pio XII. • Ivan XXIII. • Pavao VI. • Ivan Pavao I. • Ivan Pavao II. • Benedikt XVI. • Franjo
Popis papa